Skoro svakodnevno budem ''izbačena'' iz takta od nekolicine osoba iz poslovnog okruženja. No, da li su oni ''krivi'' za to ili je odgovornost na meni? Obzirom da sam zbog učestalosti ponavljajućih ''loših'' situacija odlučila ''raditi na sebi', jednom prilikom sam pročitala rečenicu: '' Ti nisi odgovoran/na za moju vibraciju''. Prva reakcija je bila: ''Koje su ovo gluposti. Pa nisam se ja izabrala osjećati loše.'' Kasnije sam shvatila da je iz mene progovaralo negodovanje mog ega. Zaista je ''grozno'' kad kreneš ulaziti dublje u neke psihološke zavrzlame, jer onda imaš razumijevanja za sve ljude. J
Naime, zahvaljujući radu na sebi došla sam do spoznaje kako (ne)funkcionira zakon privlačenja. Skeptik kakav jesam ili što bi se reklo, nevjerni Toma, odlučila sam njegovo djelovanje isprobati na sebi. Posebno mi se svidjela tehnika ''vizualiziranja'', odnosno ja bih je nazvala maštanjem. Svidjela mi se naravno, jer sam oduvijek voljela maštati i pri tome se lijepo osjećati. Nisam bila svjesna da to zapravo ''djeluje''. Postala sam svjesna nekih lijepih stvari i događanja u svom životu i bila sam zahvalna na tome. Zapravo, osvijestila sam zahvalnost za sve dobre i loše trenutke. Sjećam se jednog trenutka kada sam se vraćala kući s posla i pukla mi je plomba na zubu, a ja sam umjesto da krenem njurgati i biti nervozna stala, udahnula i rekla ''hvala, sada ne vidim širu sliku, ali znam da je ovo za neko veće dobro''. Da, svjesna sam da to zvuči kao da mi je neophodno liječenje na Odijelu psihijatrije ili barem neki koktel lijekova. J Uglavnom, ubrzo sam shvatila koje je to ''veće dobro'' i baš sam bila sretna.
Oduvijek me jako mučila nepravda i imala sam potrebu dokazivati nekome da sam u pravu. Tada sam osvijestila da ''svatko ima svoju realnost'' i da smo svi u pravu u svojoj realnosti. Nakon jednog ''okršaja'' u poslovnom okruženju, dobila sam ''aha doživljaj'' i shvatila ono ''bolje biti u miru nego u pravu''. Ovo moje istjerivanje pravde je također bilo negodovanje mog ega koji je valjda bio u predinfarktnom stanju kad sam odlučila ne reagirati na uobičajen način kada se dogodio da nemili ''okršaj''. Uobičajen način se sastojao u tome da smirenim tonom dam do znanja da je moje mišljenje ispravno, a pri tome bih gubila jako puno živaca i energije i govorila ''pa kako on/ona ne razumije''. Sada samo kažem ''u pravu si'' i osjećam totalni zen. Kad kažem 'u pravu si'' shvaćam da svi imaju svoju realnost i shvaćam da nema smisla uvjeravati nikoga u ispravnost mog mišljenja ili odluke.
Naravno da i dalje imam neke stresne situacije na poslu, ali shvatila sam da je odgovornost na meni, odnosno sve je do moje reakcije. Neke događaje ne možemo izbjeći, ali možemo izbjeći lošu reakciju na iste. Zato, budimo u miru, osvijestimo dobre i loše strane svog ega i ne dozvolimo mu da upravlja našim životom. J
Post je objavljen 13.02.2018. u 12:38 sati.