Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/samosvoja

Marketing

Vranine kronike III





Boža više nije tinejđerica, našla je svoje jato.
To me posebno veseli. Aterira svaka tri, četiri dan, na prozor a to
ateriranje ne možeš da ne čuješ, osim ako si nagluh.

Ako je pritvoren prozor i ne vidi me onda hoda tamo amo
naginjući glavu, virka gdje sam ili tijelom odgurne prozor i uskoči.
Ili dođe na balkon.

Javlja se pilić moj mali.

Piliću jesi došla, pitam je, a ona meni ...ćućuću kao koka.

Bože moj nešto mi govori...kao evo došla sam te vidjeti.

Uživam je gledati kako osvaja visine,odleti s prozora,
mora da je odozgo divno,sve je bitangica naučila.

A prošla je kalvariju sa učenjem letenja, i među ostalim vranama
je mogu prepoznati po očerupanom repu koji su joj mama i tata sredili
čekajući je u zasjedi. Kako je jadna bila isprepadana.

Nije joj imao ko pokazati kako će letiti, sletiti, zaokrenuti pa je stalno
kružila oko zgrade dok nije naučila.

Ali se uvijek vračala u bazu.Na balkon!

Sad je moj vražičak prava ptica velikih krila, sigurna u sebe i svoje umijeće.
Mislim da uživa kad se vine nebu pod oblake, kad promatra sa
obližnje visoke zgrade, kad na kiši stoji na anteni.

Ma kao da mi znamo što su užitci.Samo se tješimo.

Do kada će dolaziti, ne znam, sad će proljeće i vrijeme parenja.

Jedino što želim je da napravi gnijezdo na mom balkonu
ali ne vjerujem u to s obzirom da sad ima partnera.

Ili mi možda dovede svoju ekipu i svi se poredaju na ogradu balkona.

Ko bi bio sretniji od mene.

Kad dođe osvrće se i gleda u svim smjerovima, vjerovatno
gleda ima li koja vrana da će je utepiti na mom prozoru.

Na oprezu je, jer takve ptice smatraju izdajicama a jedva se
uklopila.

Najradije bih je izljubila, najčešće je samo pomilujem po glavi
da joj ne ostaje moj miris, iako ona čučne da je pomazim.

To Znam.

Priznam, ne mogu odoliti ponekad, pa je kao dijete nježno
stisnem uz sebe, škripi joj perje pod mojim rukama kao da
je od materijala za kišobrane.

Sjaji se i presijava iz crne u neku tamno tirkiznu boju.

Ispregledam je usput kad se umiri i zažmiri,
ispod je bijelo perje kao snijeg, bez ikakvih nametnika
ma ni crne točkice nema vidjeti. Predivno.

Nogice kao led.

Pa joj malo noge u ruci ugrijem.

Zažmirim i ja uz nju, i ja bih sa njom.

Pustim je jer je baš volim.




Post je objavljen 04.02.2018. u 23:56 sati.