Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tazba

Marketing

Cipelarina , putarina i naknada za prijevoz



Malo je stvari koje me mogu toliko izludjeti kao nepravda!
Danas sam ustala u cik zore i hodala. Kažu da je zdravo!
Prvo sam se odvezla automobilom do stanice 16 km udaljene od grada.
Tamo smo jutros magla i ja dočekivale autobuse ne bih li vidjela imamo li, moji kolege i ja, organizirani prijevoz.
Nemamo.
Autobus je stigao u 8.00!
Tad sam izašla u maglu i krenula kasom. Najbržim kojim mogu budući da sam astmatičar i po ovakvom vremenu
slaba sam trkačica .
I uza svo nastojanje, do škole udaljene točno 2 km, ne mogu stići za 20 minuta kad
moram biti u razredu.
Kaže moja izluđena računovođa kad sam prodisala i protisnula s kojom sam misijom jutros krenula: "Trebat ćemo poraditi na kondiciji!"
Pravo na kartu i na prijevoz do 2 km imaju stariji od 61 godine i 60% invalidi u donje ekstremitete.
Onda se prisjetim s gorčinom i bijesom jalovih i zloćudnih vrlih nam zastupnika
koji se vozikaju i ubiru putne naknade, a guraju ovaj jadan narod u sve goru bijedu.
Predložih kolegama da umjesto priprema i papira koje sami donosimo od kuća u školu jer ga nemamo dovoljno
pa ga dijelimo s djecom, donesemo boce plina i zakračunamo se, pa nam možda priznaju pravo na prijevoz.
Razumijem ja da je njih u vladi strah da njima ne uzmanjka ako se mi obogatimo, ali kad pomislim
da smo dotakli dno,opet me lopovi uspiju iznenaditi!
I tako!
Nema ovdje mjesta za zaključak.
Samo za tugu.
Duboku i iskonsku.


Post je objavljen 02.02.2018. u 21:20 sati.