Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/magneto

Marketing

SeloMojeMalo.

Na spomen sela i malih mjesta prvo što ljudima padne na pamet je slika rascvale livade, mir, tišina i buđenje uz pjev ptica, tamo negdje na čistom zraku daleko od gradske vreve i asfalta.
Sad slobodno izbrišite tu iskrivljenu sliku idile iz glave, pa da se vratimo u stvarnost.
Nikad ni u jednom gradu u kojem sam živjela nisam bila izložena ovolikim decibelima buke kao na SeluMojemMalom, nigdje.
Drndanje traktora, piljenje drva, stalnim radovima okolo i po kućama, bušilice, kompresori, rušenje zidova, nadogradnje, dogradnje, gradnje ( ponestaje mi tih građevinskih termina) i to u bilo koje doba dana ili noći.
Kućni red i slične izmišljotine grada ovdje nikad nisu ni dobile priliku zaživjet.
Pričanje susjeda uz kavu gdje ni svoje misli ne čujete, da ne ispadnem totalna čangrizava baba, to ispijanja kava se odvija u svojim kućama, a čakula se odvija preko kuća.
Tako vam ja uvijek znam šta Mare kuha za ručak, s kim Ljube spava i kad će doć poštar.
Stavi ti sušit robu na teracu bez da te ne primjete, aha, pa ono isticanje očiglednog
E Magneto stavljaš sušit robu, a
E jesam jesam
Onda se iz kuće livo zagrmi
Magneto kiša će ti sad su rekli
Neka malo
Moje susjedstvo je nepresušno vrelo čakula, tračeva i inspiracije za sve

Ali isto tako nigdje ni u jednom gradu nisam doživjela toliku susjedsku solidarnost kao kad mi se zaštopao zahod.
Pa su se svi ustrčali, štemali, prokopali pola dvora za pronać gdje su se stare cijevi zaštopale. Pola dvora je gacalo po mojim probavnim izlučevinama, a ja sam se usred posla sredila i otišla radit. Jebiga privatnika ne zanima ništa o mojim osobnim govnima.

I tako vam mi živimo u dobrosusjedskom ludilu i uzajamnim glasnoćama do onog doba godine kada svi moji susjedi zašute.
Po prstima se šetaju po dvorištima, nema Mare ni Ljube nit znaš ko šta kuva ni kad će doć poštar, ništa, nikakve informacije ne dolaze preko kuća.
Sve naše poznate zvukove preuzmu poljaci, česi, slovaci, njemci. Kvartom se prenose mirisi njihovih kuhinja i juha iz vrećica, dječja buka vrišti nekim stranjskim naglascima i jezicima. Multikulturalno okruženje. Njihove Ljube i Mare ne piju kave preko kuća.Pojima one nemaju koji folklor nikad neće upoznat.
Ta vam multukulturalna idila traje nekih mjesec dana. Toliko mi domoroci otprilike možemo izdržat bez pičkaranja
Odnia ti vrag sriću poljsku kad ćeš ti vi više doma. A jadan Poljak se smješka sa gomilom luftića i krema za sunčanje pod rukama i opeklinama četvrtog stupnja po ramenima.

Ni zarađeni šoldi nisu neka utjeha u tolikoj odsječenosti svih dostupnih protoka informacija. Preko kuća.

Post je objavljen 20.01.2018. u 14:10 sati.