James F. Twyman
Izdavač: VBZ 2009.
Lako je pogledati zemlju i uočiti razaranja nesvjesnog stvaranja. Naš se planet nije sam od sebe našao na rubu takvog užasa, nego zahvaljujući našim kolektivnim odlukama. Sada se postavlja jednostavno pitanje: hoćemo li ponovno izabrati taj užas, ili ćemo naposljetku čvrsto odlučiti slijediti zov duše, umjesto ega koji teži zadovoljstvu?
Najveća poteškoća naše ljudskosti krije se u tome što nismo u stanju vidjeti ili doživjeti Boga posvuda i istodobno - naš um jednostavno ne može zamisliti nešto takvo. No, zar je i božanstvo ograničeno na taj način? Ako jest, tada bi Bog bio podjednako ograničen kao i mi sami, nesposoban spoznati sebe kao Sebe.
Ime posjeduje veliku moć. Ne samo što daje identitet ljudima i odvaja ih jedne od drugih, nego u mnogim kulturama definira tko oni jesu, odnosno, ime predstavlja bit pojedinca.
Ja sam koja … izgovarajući te riječi ispustite zrak, a dok udišete dodajte… jesam.
Bit je Mojsijeva koda spoznaja da smo svi mi jedno s Bogom, a kad to shvatimo, tada u svijetu trebamo djelovati s Božjom snagom i strašću. Kad je Isus to činio, čuda su se događala kamo god je krenuo. Bio je utjelovljenje Božjeg imena, čak u toj mjeri da je nadvladao smrt.
Mojsijev kod ne funkcionira kad tražite ono što želite, nego kad osjećate i znate da već imate ono što želite dobiti. Tada automatski privlačite upravo ono što želite, jer svemir ne zna za oskudicu. Poznaje samo obilje, jer Bog samo daje ili širi.
Svako ime nosi različitu energiju.
Kraljevstvo je Božje u vama i čeka da se očituje kamo god vi krenuli. Svaki vaš udah, svaki vaš korak prilika su da proširite raj i Božje darove ljudima oko sebe. Tako čini Bog, a oponašate li ga, to nije samo najuzvišeniji oblik laskanja, nego i samo vaše spasenje.
Staza kojom hodamo – usprkos tome što se razdvaja u dva različita smjera – u krugu se vraća sama sebi i završava upravo ondje gdje je i započela. Drugim riječima, kraj je neizbježan. Ja vam samo nudi brži i izravniji smjer, onaj koji će vam omogućiti da izbjegnete neizrecivu tugu i patnju.
Nikada vas neće zadovoljiti put koji vodi nalijevo, onaj koji se na prvi pogled može doimati poput sigurne staze. Istina je da će vam omogućiti da privučete neizmjerno bogatstvo i obilje, ali na kraju ćete otkriti da uopće niste tragali za tim stvarima. Vi uistinu tragate za onim što vam nudi desni put, a to može značiti samo jedno: na svakom putu vrebaju različite opasnosti. Lijevi put se možda doima sigurnim, ali na kraju ne možete izbjeći pouke zbog kojih ste se i rodili. Desni put zahtijeva razinu predanosti kakvu još nikada niste iskusili.
Koji ćete put odabrati?
Od sada ćete hodati svijetom koji vaš um ne može shvatiti, ali ga srce već osjeća. Spoznat ćete da je to no jediš što će vas zadovoljiti.
Ako želite otključati iskustvo ljubavi, pjevušite dok udišete: Ja sam ljubav. Osjećajte kako vas ispunjava cijelo biće. Dok izdišete, glasno recite, koja jesam i osjetite da Bog zajedno s vama, širi ljubav u svijet.
Bog je u svakom detalju vašeg života.
Kava je razlika između religiozne i duhovne osobe? Religiozna osoba vjeruje da pakao postoji, dok je duhovna osoba i bila ondje.
Religiozni ljudi često vjeruju da je Bog negdje vani, najčešće na nebu, dok duhovni ljudi znaju da ni na koji način nisu odvojeni od božanskog izvora.
Religiozni ljudi mogu vjerovati da moraju umrijeti prije nego uđu u raj, a duhovni ljudi vjeruju da je Isus bio u pravu govoreći: Kraljevstvo je nebesko u vama.
Religiozni ljudi katkad tvrde da je Bog svet, a oni nisu, dok duhovni znaju da je sve ono što je Bog stvorio još i danas Jedno s Bogom. Stoga, ako je Stvoritelj svet, i oni su sveci. Kao što stoji u Prvoj poslanici Korinćanima: Zar ne znate da ste hram Božji i da duh prebiva u vama?
Religiozni ljudi mogu vjerovati da je Božja ljubav uvjetovana i da u bilo kojem trenutku mogu ostati bez nje, ali duhovni znaju da je Božja ljubav vječna i bezuvjetna.
Većina je ljudi spremna razmisliti o mogućnosti da Bog ne opaža odvojenost. Drugim riječima, u cjelini koju katkad nazivamo Bogom sadržano je sve, i izvan te cjeline nema ničega. Fizika nas uči da energiju ne možemo stvarati niti uništavati. Ona se samo pokreće s jednog mjesta na drugo. Ako je tako, tada sve ono što dajemo drugoj osobi nije zapravo ništa drugo nego razmjena energije, ali s Božjeg stajališta, energija zapravo nikamo nije otišla. Jednostavno rečeno, energija nije napustila svoj izvor, a to je Bog. Bog je izvor sveukupne energije i zato nas nikada ne može napustiti ili bilo kuda otići. Ostaje ondje gdje je uvijek i bila, iako se nama može činiti da se kreće od jedne osobe ili situacije do druge.
Davanje i primanje nisu dva različita iskustva, nego samo jedno – davanje i primanje su jedno te isto.
Ego žudi za vlastitom udobnošću te zgrće dobra i novac u jalovom pokušaju da se obrani od smrti. Drugim riječima, teži dobiti što više, i sve to koristi kao obranu od neminovnog kraja. Duša pak teži što više davati, jer je svjesna da nije ograničena razdvojenošću ili smrću, a to može ostvariti samo davanjem onoga što najviše želi.
Kad sam gladna, daj mi nekoga koga mogu nahraniti, a kad sam žedna, pošalji mi nekoga koga mogu napojiti. Majka Tereza
Stvara li cilj koji ste si postavili sklad ili nesklad?
To je u biti ono o čemu se sastoji zdravlje: ravnoteža i sklad. Ako cilj na koji ste se usredotočili izaziva neravnotežu i ne potiče vašu dobrobit na svim razinama, tada vam savjetujem da ga ili otpustite ili preobrazite u nešto novo, nešto što će poticati vaše zdravlje na svim razinama. Vi u sebi svakako posjedujete moć kojom možete stvarati šta god odaberete – kako ono što vas iscjeljuje i donosi blagoslov, tako i ono što donosi podjele i nesklad u vaš život.
Nažalost, katkad postavljamo ciljeve koje nikad nećemo postići, samo zato da bismo dokazali kako to zapravo ne zaslužujemo. Naš se ego želi osvrnuti na prošlost i reći: Vidiš, rekao sam ti da to ne funkcionira! A sad se vrati tamo gdje ti je mjesto.
Post je objavljen 17.01.2018. u 15:53 sati.