Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/umijecepokreta

Marketing

Desetljeće u blogosferi...



Igra riječima...

Bilo je ljeto, bilo je podne, bila je mala željeznička postaja. Djed je stajao na vratima vagona vlaka. Bilo joj je tek pet godina i bila je užasno žedna.

"Jesi li natočila vodu? Vlak kreće za par minuta."

"Nisam našla slavinu "

"Ne treba ti slavina, ovdje se voda pije s izvora" reče joj dječak tek nešto stariji od nje.

"Pokaži mi izvor"

"Zar si slijepa, pa stojiš pred njim"

Stajala je pred nekim rđavim čudovištem sa dva kraka. Dječak pokrenu jedan krak i iz dugog poteče voda. Stavila je bocu pod mlaz. Užasna vrućina tog ljetnog dana pređe u ugodu.

"Odakle dolazi ova voda"

"Iz zemlje"

Gledala ga je nepovjerljivo. On se smijao i ona se počela smijati. Zvižduk lokomotive najavi polazak. Dječak je stajao bosonog na prašnjavom peronu i mahao. Njegove oči su kao dva tračka sunca blještale zenitom...

Blješte još uvijek... Usrećuju...

Dragi blogoprijatelji...neka traje ljepota u vama i nama... zaslužili smo...

Zar nismo?

Živjela naša desetljeća uspona i padova... Život je to...
Budimo ono što jesmo...

Mi, svatko svoj...
A tihovanje zvijezda dokazuje našu nedjeljivost o kozma...

Sanjala je godinama.

Kao djevojka je krenula prvi put sama vlakom prema jugu. U kupe je ušao mladić.

Njegove oči, dva sunčana tračka najaviše podne.

"Odakle dolazi voda?" upita ga nesigurno

"Iz zemlje" reče joj mladić očiju boje njenog sna.

Prepoznala je dječaka u čovjeku. Radost objavi slavlje srca. Vlak ih je nosio prema jugu, njega u djetinjstvo, a nju u pustolovinu koja je već davno počela.

Kolo sreće se zavrtilo. Krug života se pretočio u krug ljubavi, nutarnji kaos u savršenstvo, u harmoniju nutarnje i vanjske ravnoteže…

Mojih deset godina u blogosferi... moja vječna tema... ljubav i kazna...


Kako vi nazivate svoje trajanje u bloverzumu?

Ljubav i kazna... je li to To...?

Dijana Jelčić








Post je objavljen 11.01.2018. u 12:12 sati.