Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zagrebackidekameron

Marketing

Samo za odabrane



Sjećam se božičnih vremena kad sam bio dijete ... U to vrijeme dječju dušu ispuni neka silna čežnja ... Za djecu Božić je uvijek Netko umotan u darove, baš kao što je i svaki dar Netko umotan u Božić, jer ... Dječje srce iskreno je i ne zna čemu bi se više radovalo, Božiću il' darovima, sve redom znacima što pažnju znače. Tako bi oduvijek, bit će tako zauvijek, baš kao što tako je i danas.

Tako bi i u ona pradavna vremena kad živio je Sveti Nikola, u vremena kad počinje ova priča, priča samo za odabrane ...



SAMO ZA ODABRANE


Jednom davno uoči Božića prolazio Sveti Nikola ulicama nekog grada. Snijeg je već zapao, bilo ga je posvuda, ali ljudima to nimalo nije smetao. Ljudi su žurili pribaviti sve čime žele sebi i svojima uljepšati božićne blagdane. Kao i uvijek u blagdansko vrijeme, među prolaznicima bi mnogo razdraganih, ali i mnogo natmurenih. Razdragani su najčešće mislili na druge, dok su natmureni najčešće mislili na sebe.

Ali … u božićno vrijeme dogodi se da svi razdragani kao i svi natmureni budu malo površni. Da od silne brige da sve bude u redu i savršeno nekoga ili nešto previde. Tako bi i onog dana kad je Sveti Nikola prolazio ulicama, ljudi su previdjeli jednog dječaka. Dječak je stajao na gradskom trgu. Promatrao je vrevu ljudi. Bio je tužan. Sveti Nikola ga primijeti, priđe mu i obzirno započne razgovor. Pa dozna kako dječak nema ni oca ni majke niti ikog svog. Dozna i to kako dječak živi u gradskom sirotištu s mnoštvom djece kao što je on.

Dječak je bio tužan. Bi on tužan što ga se o Božiću nitko ne sjeti. Tužan što ništa ni od koga ne dobiva na dar. Zapravo, darovi su stizali u sirotište, ali svi su oni bili zajednički. A dječak, dječak je tako silno želio imati nešto svoje, nešto samo za sebe. Imati nešto što će ga čitave godine podsjećati na Božić. Nešto po čemu će znati kako netko u to vrijeme misli baš na njega. Kako misli toliko da ga ima potrebe darivati.

Badnja noć. Sveti Nikola se tiho iskrada i kreće put gradskog sirotišta. Krišom ulazi u njega, lakim korakom uspinje se na kat, ulazi u spavaonu. Velika prostorija s mnoštvom krevetića stisnutih jedan do drugog. A u svakom krevetiću spava jedno dijete. Dijete spava, ali čak i u snu se vidi kako je svako dijete željno topline. Sveti Nikola sve to promatra. Zatim s leđa skida veliku vreću u kojoj je mnoštvo darova. Sveti Nikola je svakom djetetu donio dar. Sveti Nikola se osvrće oko sebe. Ne zna kamo staviti darove, ali zna kako želi da svako dijete zna da dar pripada samo njemu. I Sveti Nikola se dosjeti. Vrati se u hodnik ispred spavaone gdje su jedna do druge uredno poredane dječje cipelice. Pa u svaku cipelicu pažljivo stavlja dar namijenjen samo njihovu vlasniku.

Dok se vraća kući Sveti Nikola u mislima gleda iznenađena i vesela dječja lica koja u božićno jutro obuvaju svoje cipelice.

Sljedeće noći Sveti Nikola ponovno odlazi vidjeti male spavače. Ponovno krišom ulazi u sirotište, nečujno se uspinje u spavaonu. Djeca spavaju, a svako dijete u ručici, na uzglavlju, drži neki od njegovih darova. Sveti Nikola se na to raznježi. Oči mu zasuze i preplave ga osjećaji čiju silinu više ne može trpiti. Zato se okrene i izađe u hodnik. I taman kad će krenuti niz stube, kadli ... U jednoj dječjoj cipelici, cipelici dječaka kog je sreo na trgu, ugleda nešto neobično. Sveti Nikola se sagne da pogleda što je to, a kad tamo ... Bi to nevještom rukom izrađena igračka od papira. Uz igračku priložen je list papira na kom nezgrapnim dječjim rukopisom piše:
“Hvala ti. Ovo je za tebe da se sjetiš Božića i mene.“

Te noći Sveti je Nikola pred tim cipelama obećao da će svake godine, u božićno vrijeme, svoj djeci svijeta raznositi darove. Od tada je proteklo mnogo ljeta, ali Sveti Nikola svoje obećanje ne zaboravlja ...



Želim vam čestit Božić i želim vam da budete djeca,
Meštar Bocaccio




Post je objavljen 22.12.2017. u 16:32 sati.