Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goto

Marketing

U budale je sve gore ...



... ali je lakše do toga doći


Pitanje udbinog dosjea S(tjepana) Mesića postaje pitanje hrvatske realnosti.
Mesić je (iako to u nestalom dosjeu ne piše) partizansko dijete odraslo (nikad sazrelo) u vitaminsko-prehrambeno-emotivnom deficitu.
Gladovanje u ranoj fazi razvoja, izloženo ratnom stresu stvara osjećaj nevoljenosti.


Još bih želio upozoriti da većina psihopatoloških pojava koje postanu vidljive kasnije u životu, zapravo vuku korijen iz dječje najranije životne dobi — djetinjstva. Naime, dijete koje u svom odnosu s drugim osobama, ponajprije s majkom, ocem i ostalim članovima obitelji nije doživjelo da je voljeno i prihvaćeno, bit će, najvjerojatnije, blokirano u svom daljem emocionalnom dozrijevanju u trećoj fazi separacije i individuacije. Takva emotivna zakočenost, i te kako usporava intelektualni razvoj djeteta u prekonceptualnoj fazi, po tumačenju Piageta, tako da će ono formirati u sebi patotošku jezgru ili dio svog ja koje ima nestabilnu i kontradiktornu dijalektiku između stvarnog i idealnog ja što se tiče naravnih vrijednosti. Zbog takve kontradiktorne dijalektike te će osobe patiti od difuzije identiteta i upotrebljavat će često primitivni obrambeni mehanizam splitting, tj. sklonost da previde ili ne vide ono što im ne odgovara ili čega se boje, drugim riječima ponajčešće će iskrivijivati stvarnost, i to najčešće nesvjesno.

M. Nikić Prioritetne potrebe djece Obnov. Žirvot (48) 6 (1993) str. 567-579


Kompleksnost odrastanja u ratnom okružju, gladovanju i emotivnom košmaru ostavlja karakteristične posljedice.
Tko je nižerazrednog provokatora inaugurirao u predsjednika RH s dvostrukim mandatom, u vrijeme kad se država morala održati kao demokratska i dostojna življenja? (Službe.)
Sigurnosne službe nisu bile na potrebnom nivou, utjecaj službe bivše države i utjecaj novostvorenih sigurnosnih službi u susjednim državama ( a bile su dio bivše države) je vidljiv. Možda su i hrvatske službe podrivale državu sudjelujući svjesno u Mesićevom promoviranju.

Ako je udbin dosje bio u posjedu hrvatskih sigurnosnih službi, a nisu ga iskoristile za odstranjivanje S(tjepana) Mesića iz političkog života, već je u dva mandata bio predsjednik RH, onda više nije pitanje S(tjepana) Mesića već sigurnosnih službi.

Lakše se okomiti na S. Mesića, nego preustrojiti rad sigurnosnih službi, ali to nije rješenje. Delikatnost zadiranja u rad takvih službi jamči kako Mesić nije jedini slučaj, niti smo sigurni ubuduće.
Mesić je samo pokazatelj vrlo lošeg rada, s katastrofalnim posljedicama (iako službe Mesićeve mandate tumači strateškim odabirom budale u korisne svrhe)(toliko je budala da odabir budale djeluje demokratski ali država ne napreduje s takvim već unatoč njima). Hrvatska, nažalost, ne napreduje.
Uništila je nekoliko vlastitih generacija jer nisu sposobni razlikovati slobodu naroda od vlastitih obaveza.
U budale je jedna cipela crna, a druga smeđa.

Razvidno, izbori se namještaju (nikada jedno zlo ne dolazi samo).


2 000 000 (glasova koji se moraju čuti).

nastavit će se ...




Post je objavljen 22.12.2017. u 00:05 sati.