Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

Komentarom po komentaru

Dragi moji vjerni štioci. Vratio se moj lap iz 'Bol-Nice' u kojem se takvi pacijenti liječe i sad se mogu ponovo prepustiti pisanijama, pogotovo kad ste mi dali toliko 'goriva' svojim prekrasnim komentarima.

Kao što vidite, odlučio sam se za još jednu 'novotariju'.
Pišući odgovore na vaše komentare, shvatio sam da sam mnogo toga 'nadrvio', pa odlučih da to objavim kao post. Koliko se sjećam, takvo nešto još nije bilo viđeno na ovom blogu. Nadam se da neće ovaj moj pokušaj proći po onoj narodnoj 'prvi se mačići u vodu bacaju'.

Tekst je podulji – no ne morate čitati, ako vam se ne da, sve odgovore; potražite samo odgovor na vaš komentar. Nisam citirao vaše komentare, to bi bilo ipak previše. Tko se ne sjeća što je napisao može se lako podsjetiti otvori li komentare u prethodnom postu.

Prije nego započnete s čitanjem, evo fotke jedne od mojih večera. Mnogi od vas često objavljuju takve fotke, pa rekoh, zašto ne bi i ja u jednom ovako posebnom postu.


@Lastavice: kao i svaka lastavica, ona je brza i uvijek je prva u komentaru (osim ako post objavim u 'sitne sate'). Što se pak tiče želja: iz tvojih ustiju u Božje uši :-).

@Dinaja: ovo je pohvala od koje sam prvi put zacrvenio.

@fra gavun: ti si me natjerao da zarumenim po drugi put. Što se tiče pitanja „kako nisu prihvaćeni a…?“ ne bih se u potpunosti složio. Nije da mi nije drago kad dobijem komentar, pogotovo sadržajan na koji eventualno mogu odgovoriti protu komentarom, no nisam 'ovisnik' o njima.

@g.profesor: hvala, no još ću morati pojesti puno žganci da dostignem, ako ikad dostignem, nivo tvojih postova, posebice iz vremena kad si zaista bio samo gospon profesor.

@modrina neba: Rado bih nastavio i u 'žešćem' tempu' samo snage su sve slabije, a boleštine sve jače.

@Euro: Hvala, i oprosti što sam se 'uvukao' u tvoj 'tor', no ipak samo kao amater, zamjena kad te nema.

@gogoo: Da, lijepa je desetka, jedino je šteta što se iza nje krije i deset godina života više.
Što se tiče komentara već sam napisao što mislim o tome, sad bih samo dodao: 'povijest blogiranja' pokazuje kako gotovo nikad nisam bio 'napunjen komentarima kao šipak koščicama'. Možda zato što se nisam želio previše suprotstavljati onome (ili onima) što je u komentarima stajalo. Držao sam se svog mudroslova: „Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali ga nema pravo silom nametati drugima.“ Pa makar se ta sila manifestirala kroz grube ili, kako bi rekli Dalmatinci, šporke riči.

@Boniana: Kažeš kratko – bravissimoooooooooooo, pa ću i ja kratko: zahvalisimooooooo!

@geomire: evo crvenila i po treći put na mom (staračkom) licu. Nisam mogao vjerovati da si zaista napisao takav komentar (oprosti što sam zaboravio) pa sam provjerio. Da točno tako piše. Zanimljivost je i to što je to jedini komentar na taj post (možda se štiocima činio predug).
Hvala na lijepim željama.

@Bergaz: jao meni, sad me već pomalo hvata vrućica od tih silnih pohvala. A ja mislio da sve ovo 'drvim' uzalud. Za jednog smrtnika, amatera u pisanijama, bez ambicija da postane slavni književnik, sve izrečeno u ovih nekoliko komentara predstavlja malu Nobelovu nagradu. Lijepo si na kraju poentirao: „I bi semper contra!“ Hvala.

@Diadema: svašta sam ja kroz svoj život čuvao i sačuvao iako se sad pitam imali to uopće ikakvog smisla kad će sve što sam skupljao 'kad riknem' (citat akademika V. Devidea) završiti na otpadu, a u lapu će netko pritisnuti Control C (da li se tako poništava sadržaj u lapu?) kako bi dotični lap dobio u obliku „tabule rase“. Imam tekstove svih napisanih postova na ovom blogu i na mom osobnom sempercontra.com.

Hvala ti na pomoći u borbi s vjetrenjačama, ali kao što je poznato Don Quijote, Vitez Tužnog Lica, kao pomoćnika je imao Sančo Pansu. Ti bi mogla biti samo Dulcinea del Toboso, koja je prirasla srcu Plemenitog Viteza od Manče, kao što si i ti meni.

@deseta…Neće mi biti teško, jer ja ne mogu drugačije. Zato sam Semper contra.

@stara teta: nadam se da je, glede komentara, tako kako ti kažeš. A što se tiče mojih mozgovnih stanica, još nekako rade, ali se sve više čuje neka škripa i cika, sve se teže pamti a sve lakše zaboravlja pa muku mučim da održim kontinuitet u načinu pisanja.

@Pola: Ma, i nije bilo toliko teško izdržati, koliko je bilo, a pogotovo u posljednje vrijeme kako su godine pritisle, sjediti za stolom i 'lupati' po lapu. Nakon svakog posta me sve boli kao da sam okopavao vrt. I onda netko kaže da 'intelektualni rad' nije težak :-).

@crna svjetlost: što da ti drugo kažem nego da ti zahvalim na čestitci koja je napisana jednostavno i od srca kako ti, uostalom, pišeš i svoje postove.

@Neverin: Hvala ti na čestitci. To što me smatraš kolegom čini mi čast jer, čitajući tvoje postove, vidim da smo u jednakoj borbi samo drugim oružjima. Što je i normalno: ti si ipak (mnogo) mlađi od moje malenkosti i tebi je primjerenija uporaba 'teškog naoružanja. :-)

@bellarte: da sam mogao proslaviti desetgodišnjicu prije dvadeset godina ne bi bila dovoljna samo jedna čaša. Ipak, poslušao sam tvoj savjet i neki dan sa susjedom (zvanim Apaurin jer me uvijek nasmije) popio jednu (on je nekoliko, mlađi je).

@j: Ti kratko, pa ću i ja na isti način: hvala :-).

@Max: kao što već odgovorih @bellarte, nekada bi tako bilo (i bilo je), danas samo udrobljeno i kupica gemišta "osu lepeš" (hosszú lépés, mađarski, a znači 'dugačak korak' ili 'spori korak) pije se malo i polako. Tako je to kad pritisnu godine.

@odsutnost…: nadam se da ćeš biti često u „fazi Bloga“ i uživati (koje li neskromnosti od moje malenkosti) u praćenju mojih pisanija.

@luki2: Znam da si to poželjela pežorativno, no ne valja se s takvim stvarima šaliti :-). Zamisli da se ostvare tvoje želje? Kako bih izdržao toliko na ovom tužnom svijetu.

@Iva: mislim da si mogu dati toliko slobode kad si ti u pitanju da tvoj komentar prokomentiram sintagmom koju vrlo često spominjem (mislim da sam i njezin autor), a na koju me podsjetilo: „a kad si postao top…“ (ostatak ću protumačiti kao malo pretjerivanje, zar ne?).
„Čovjek uči dok je živ i umre glup ko – top!“

@Aneta: Nemoj tako, i dan sv. Ante je 13. Moj rođendan pada u kolovozu, a kako smo u to vrijeme uvijek bili na kolektivnom godišnjem, da ne bi ostao dužnik ostalima, svoj sam rođendan slavio 13. lipnja na dan sv. Antuna jer mi je kršteno ime Ante.
Što se tiče tvojih tri godine ne brini, brzo ćeš i ti opaliti desetku.

@nema garancije: ne trebam ti posebno govoriti. Pročitaj samo ona četiri predložena linka u mom prethodnom postu pa ćeš i sam doći do odgovora i nećeš ga morati samo naslućivati :-).

@modesti blejz: kad tako kaže doajenka ovog bloga, blogerica poznata po svojoj oštrini i obilježena mnogim ranama koje je zadobivala u nepoštednoj borbi protiv ljudske gluposti, onda se moram ponovo zacrveniti. No ne mogu ne izraziti žaljenje što je takva fajterica sve rjeđa pojava na ovom blogerskom nebu.

@pametni zub:
i tebi moram odgovoriti na način semper contra – cinika: skužio sam te da mi ubaciš komentar svaki put kad objaviš novi post (i hvala ti za to) iako osjećam da me redovito pratiš (ili se možebitno varam?).
Što se pak tiče tih dva i po mjeseca, što je to? Kad si ti imao 'već' dva i po mjeseca blogiranja, ja sam se tek 'rodio'. Omjer je bio beskonačan: Sad kad ti imaš 122 i po mjeseca a ja 120 omjer je samo 1,0208. Sve je relativno.

@NF:
cijenjeni NF, po tebi ću punim plotunom u stilu semper contre (usput: slika na početku je inspirirana tvojim jedilnim slikama): dugo ti prijatelju treba da nešto skužiš (no konac djelo krasi), a što se tiče dočeka davne 2004. godine, pravi mačo kakav si ti, trebao bi iznaći neki način da na dočeku bude samo s komentaricom. Zar nisam u pravu? :-)

I što reći na kraju: hvala vam a moj je slijedeći zadatak da malo promijenim moju listu favorita 'nekim novim klincima'.


Post je objavljen 15.12.2017. u 22:22 sati.