Marketing
Iskonska izvaniskustvenost...
Umijeće kozmičkih vrtloženja preobražava zgusnutost zraka u glazbu nebeskih sfera. U ekliptici sunca se događa svakogodišnje čudo. Suncostaj na našem nebu. Svjetlost poništava tminu. Na obzoru svjesti iskri slika kamenog grada. Drevni arhitekti su mu geometrijom kruga udahnuli dušu, pustili svjetlost u njegovo središte, a mudraci izračunali kalendar univerzuma.
U vrtlogu kugle vremena uranjaš u trenutak i zauzimaš njegovo središnje mjesto. Prošle su tri sekunde, tek treptaj oka, a meni se pričinja da te dugo nisam vidjela.
Pokretom ruku dijeliš kuglu u dvije polutke, Oblikuješ biverzum.
Vršcima prstiju stvaraš sklad, slijediš zakon zlatnog reza. Spiralnu dinamiku nebeskih sfera sjedinjuješ sa ritmom srca.
Osjetih prestanak oponašanja života i uranjanje u umijeće življenja. Osluškujem preludij sreće, naslućujem sjedinjenje duša u zagrljaju dva svijeta i želju za iskustvom.
Ovo je nestvarno stvaran trenutak. Titraj oka u kojem se kriju iskoni.
Grliš onim djelom sebe u kojem bdiju prasnage. Svemirska daljina nas zbližuje. Postajemo inkarnati trenutka. Izvaniskustvenst dodira budi žudnju za iskušenjima odživljenim u drevnim snoviđenjima.
Iskonska izvaniskustvenost dodira je alkemijsko vjenčanje... alef... preslika prelijevanja beziskustva u iskustvo zbilje... iluzija poroda ljubavi.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 15.12.2017. u 12:12 sati.