Pisala bih ti pismo,
ne da svoj teret odložim na tvoja pleća,
već zato što znam da razumiješ, da ćutiš.
Pisala bih ti pismo
i iako bi sve bilo isto, bilo bi trenutno lakše,
ali sa svakom napisanom riječi porekla bih sebe od jučer,
one sebe koja sam u zadnjem pismu
i u kojem tumačim da je svako zlo za neko dobro.
I jeste ! Samo danas tražim to veće dobro
ili možda samu sebe podsjećam na vlastitu riječ
i zato ti ne pišem pismo, već razgovaram sa tobom u mislima, sa srcima
i osluškujem ono što mi govoriš.
Pisala bih ti pismo,
ali pisma nam već odavno ne trebaju za razgovor
i nije trenutni teret na plećima razlog za pismo,
jer svojom vjerom u mene ti ga i onako činiš lakšim.
Pisala bih ti pismo,
ali čekam vrijeme mirne razdraganosti,
vrijeme u kojem su prisutne samo zahvale
i ja jača od onog prije zapisanog,
a do tada,
hvala ti što postojiš i volim te !
Post je objavljen 10.12.2017. u 08:22 sati.