Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lisbeth

Marketing

Zaštitarska (III dio )

Što je Belu moglo izbaciti iz takta?
Nitko nije pogodio, a tako je očito.
Da, sigurno da bi ona reagirala na nepravdu pravednim gnjevom, ali ono što je moglo srušiti njezin gard, ugasiti njezino šesto čulo, bio je-On.
Često ga je spominjala, ali nikada mi nije u cijelosti ispričala tu priču, ja ću je sastaviti iz njezinih dijelova. A neki od tih dijelova, kad mi ih je pričala, izbacili su i mene iz takta.

Bila je to usred ljeta opet zamjena za godišnji na banku. Nema banke u kojoj ona nije bila, jer je voljela to pa se dobrovoljno javljala za zamjene.
Ljeto je vrijeme kad su ljudi pretjerano nervozni kad moraju čekati duže od tri sekunde, naporni, zahtjevni, dosadni i često bi imali naviku preispitivati njezinu sposobnost.
Ona bi svoje vrijeme najčešće provodila uz vrata, ili prozor i veoma brzo počela prepoznavati ritam ljudi. Kad je tko išao na kavu, kad je tko išao u dućan, u šetnju, koji su psi redovni gosti parka ispred banke. Tko radi u objektima oko nje, kad prolazi dostava, poštar, novac za poštu. To je bilo bitno, što prije shvatiti što je rutina, tko su ljudi koji su tu domaći, a tko sumnjiv likovi.

Jedno jutro, niz rivu je šetao On. Imao je majicu prebačenu preko ramena, gol do pasa, u kratkim hlačama i japankama koje je vukao za sobom. Znači, bio je domaći. Mornar vjerojatno.
Mornar je šetao svako jutro u isto vrijeme, na isti način. Kamo je išao, nije znala, ali je postao bitan. Kad se spremala ujutro na posao, počela je više nego inače paziti da joj je košulja besprijekorno štirkana i ispeglana. Šminku nije nosila kad je radila, nosila je sat-muški i prilično velik. Njoj je to bilo seksi, ona se osjećala seksi s tim satom na ruci. Čudila bih se da nisam i sama kontradiktorna. Potrudila sa da u to vrijeme kad on prolazi bude ispred banke. Jednom se zagledao u nju, vjerovala je da je pokušavao shvatiti da li je muško ili žensko. Da ga razuvjeri, osmjehnula mu se, on njoj, i ušla nazad u banku.

To jutro kad su se upoznali, baš je pogledala na sat i krenula sporim korakom prema vratima banke, kad je jedan mlađi čovjek iz reda upitao, iz očite dosade -Kad bih ja sad krenuo opljačkati banku, što bi vi učinili?
Ona je brzinski odmjerila njegovu odjeću, džepove, ruke za slučaj da misli ozbiljno. Nije bilo opasnosti.
-Spriječila bih vas, naravno.
Cijeli je red gledao u nju. Osjećala se kao na sceni kazališta.
-Pucali bi?
-Ne, jer niste naoružani.
-Istukli bi me?
-Ovisno o tome koliko bi bili uporni u svojem pokušaju.
-Ali ja treniram.
-Onda bi se možda malo pomučila, ali isto bih vas istukla-odgovorila je mirno.
Ljudi u redu su se nasmijali, a dosadnom je prestalo biti dosadno. Tako dugo dok im ne pokažeš koliko znaš ili možeš, ljudi ne mogu znati. Dobar blef može te učiniti nepobjedivim, govorila mi je često.

U sebi je bila ponosna na sebe i ljuta na tikvana , jer joj je oduzeo tih minutu u danu za njezinu dušu. Vrata su se otvorila, ona se okrenula prema njima i stala lice u lice s njim. Ne baš licem u lice, više licem u njegova gola prsa. Nije joj se iz daljine činio toliko visok. Sad ga je napokon vidjela i umjesto da zaštitari, pozdravi ga ili nešto, gledala ga je kao što se sliku gleda. On se smiješio i čekao, očito svjestan dojma koji ostavlja. Imao je sigurno petnaestak godina više od nje, u odličnoj formi, pisalo mu je na čelu da je kurva, ali, bio je-savršena kurva.
-Bez obzira na to koliko lijepo izgledate, morate obući majicu.
To joj je bila jedina naredba koju je u životu rekla a da joj je bilo žao.
Kad je on bio u banci, ona je morala biti vani. Bila je u potpunosti nesposobna. Oči bi joj se zamaglile, dah postao plići, ruke drhtale, u glavi samo jedna slika. A on je sa širokim osmjehom počeo dolazio svaki dan.

Kad je postalo neizdrživo, pitala ga je- Želiš li da izgubim posao, ili me pozvati na večeru?
Rekao je-večera, danas, ja kuham. Prva ulica lijevo, druga kuća desno-pokazao je niz ulicu od kud je svako jutro dolazio. Vrata su otvorena.
Za nju, on je bio savršen ljubavnik iako je znala da ima drugih žena. Pitala sam kako je to ne smeta?
Zašto?- slegla je ramenima, -On je savršen, neumoran i toliko uživa u tome kao da to nije radio godinu dana. Svaki put. I ako on to može tako svako dan, briga me, tako dugo dok je sa mnom kakav je.
-Meni to i nije baš normalno.
-Ti si previše konzervativna ili gušiš samu sebe. Savršena kurva je najbolje od muškarca što možeš dobiti. On je vješt, pažljiv, u potpunosti posvećen tebi i tvom užitku. U jednom vikendu ja sam dobila više kvalitetnog vremena s njim, nego ti u mjesec dana sa svojim mužem s kojim živiš.
-Dakle, sve se svede samo na seks..
-A što žena zaista želi od muškarca? Za što će mu sve oprostiti, za što će sve dati? Nemoj odgovoriti, jer ćeš mi sad pričati bajke od dvije strane, a nije istina. I sama znaš da nije. Sve što žene žele je malo pažnje i dobar seks. Ne onaj u kojem on glumi porno glumca, a tebi je neugodno promijeniti pozu, nego onaj u kojem ga osjećaš svakom porom, u kojem ti ništa nije neugodno, u kojem ne osjećaš granicu svojeg tijela, u kojem oslijepiš, doslovno, i ravnaš se samo po osjećaju.

Nakon tog razgovora nazvala sam muža i rekla da hitno mora doći doma. Rekla sam-Dragi, sad mi treba malo pažnje i puno seksa.
On se nasmijao i rekao-Ne zajebavaj nego mi daj nešto za jest.

Nakon godinu dana, ipak ga je ostavila. Počela se vezati za njega. Rekla je-Nadala sam se da će pogriješiti negdje. Ali ne, gad zna sve cake….
-Tome ima već dugo, zašto si i dalje sama?
-Možda, jednom, kad zaboravim taj osjećaj…

Nisam je pitala više za njega. Nastavile smo svoje razgovore o zaštitarskim pričama…


(sljedeći put, utakmica Hajduk-Dinamo, i ulaz K, kao slovo K)


Post je objavljen 04.12.2017. u 23:13 sati.