Bio je to okret, korak il dva,
i glazba je utihnula;
svakom plesu dođe kraj.
Al vidi me, ja još pucketam prstima
pjevušeć nevidljivu melodiju,
vrtim se s tobom ulicama
a rukama grlim zrak,
propinjem se na prstima,
besramno zavodim mrak.
U zraku ko lopoč na vodi
tako se i ja korijenjem pridržavam
za ništa.
Al ništa te neće
ostaviti, iznevjeriti, napustiti
Ništa je pouzdano
Ništa
Misao na njegovu bradu tjera me u dug plač.
Zato radije mislim na ništa
kako bih se mogla tu i tamo nasmijati.
Na ništa, na ništa.
Ništa me može nasmijati.
Vidi me kako plešem na ništa,
okrećem se prema ničemu,
prstima pucketam u ništa
Nije to ništa
Post je objavljen 04.12.2017. u 21:37 sati.