Odbor za industriju i energiju Europskoga parlamenta prihvatio je u utorak 28. studenoga stav da obavezujući cilj za smanjivanje potrošnje energije na razini Europske unije, do 2030. (odnosno, točnije, povećanje energetske učinkovitosti) treba biti 40%. To je ambicioznije od prijedloga Europske komisije da cilj bude 30%. (Cleaner energy: new binding targets for energy efficiency and use of renewables)
Svaka zemlja EU trebat će donijeti svoje nacionalne ciljeve energetske učinkovitosti u okviru općeg cilja.
Komitet je izglasao i cilj, da 2030. g. najmanje 35% potrošnje energije u EU treba biti pokriveno iz obnovljivih izvora.
ovi će se ciljevi, kad budu konačno doneseni u pregovorima Europskog parlamenta, Europske komisije i vlada zemalja članica, nadovezati na aktualne postojeće ciljeve za 2020. g..
Prva odluka izglasana je vrlo tijesno, s 33 glasova za i 30 protiv uz dva odsutna. Druga je izglasana velikom većinom, sa 43 glasa za i 14 protiv.
Odobren je i prijedlog odluke koja će osigurati da potrošači električne energije, koji je i sami proizvode, mogu tu energiju trošiti i instalirati sustave pohrane energije bez plaćanja bilo kakvih pristojbi ili poreza.
Parlamentarci, članovi Odbora, žele pomoći ljudima da osnivaju zadruge (kooperative) za obnovljivu energiju u svojim lokalnim zajednicmaa, gdje mogu zajednički instalirati solarne panele, vjetrene turbine ili male hidroelektrane. Pozivaju zemlje članice da osiguraju mogućnosti građanima da slobodno, bez nepravednih uvjetovanja ili procedura, pristuapju takvim energetskim zajednicama.
Obje zakonodavne rezolucije ići će na glasanje plenarne sjednice Europskog paqrlamenta u siječnju 2018.. Nakon toga, ako budu izglasane, predstavnici EP će započeti pregovore s vladama EU.
Cilj od 40% poboljšanja energetske učinkovitosti znači da bi ukupna potrošnja na nivou EU smjela biti maksimalno 1132 milijuna tona ekvivalentne nafte (Mtoe) primarnih oblika energije, i 849 Mtoe finalne potrošnje. To bi značilo smanjenje za 34% i 31% u odnosu na 2005. godinu. (Ostatak do 40% odnosi se na poboljšanje odnosa bruto društvenog proizvoda prema potrošnji energije - tj. s jedinicom potrošene energije dobiti više proizvoda.)
Udio obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije u Europskoj uniji godine 2015. bio je 16,7%, a obavezujući cilj za 2020. je 20%.
Raspon po zemljama ide od 5% u Malti i Luksemburgu do 53,9% u Švedskoj. Još viši udio imaju Island i Norveška, zemlje koje nisu članice EU ali su se dobrovoljno pridružile zajedničkim ciljevima i postavile nacionalne ciljeve za 2020.. Island ima, godine 2015, udio obnovljivih u finalnoj potrošnji energije od 70,2%, a Norveška 69,4%; u oba slučaja to je iznad postavljenog cilja za 2020.. Glavni udio u tako visokom postotku ima ogromna proizvodnja električne energiju u hidroelektranama, a uz nju geotermalne elektrane-toplane na Islandu te vjetroelektrane i biomasa u Norveškoj.
Nacionalne ciljeve za 2020. dobrovoljno su postavile i Albanija, Crna Gora i Makedonija.
Godine 2004. udio je, u 28 zemalja koje su danas članice EU, bio 8,5%. (Podatke vidi u publikaciji Eurostata).
Hrvatska je 2015. imala udio od 29%, što je znatno iznad obavezujućeg cilja od 20% za 2020.. Međutim, to većim dijelom nije posljedica stvarnog rasta udjela, nego drastične promjene u podacima o stvarnoj potrošnji ogrijevnog drveta, koja je znatno veća nego što se ranije računalo. Zato će i obavezujući cilj za 2020. svakako biti povećan. O tome dr.sc. Branko Vuk u intervjuu za časopis "HEP Vjesnik" br. 2/2017, str. 20-21, dostupan na netu kao pdf.
Post je objavljen 03.12.2017. u 14:00 sati.