Ja bih svome danu dodala još boje. Zapravo, kada bolje pogledam, bio je prilično blijed. Pokušala sam doprijeti do tebe. Ali nije išlo, po običaju.
Kada nisi blizu, kao da se sve izgubi. Kao da si promijenio svaki djelić sebe. Ti postaješ neprepoznatljiv. Osim tog glasa, koji uvijek žicam. Pun je života, snage i strasti i mogu ga satima slušati.
Jesi li svjestan koliko si me pridobio? Kada nisi blizu, obuzima me veliki strah. Velika tuga. Duboka praznina. A to znači da više nemam kontrolu nad svojim emocijama niti svoj mir.
I ne postoji trik kojim bih te očarala. I ne postoje one riječi koje tražim da mi ih kažeš.. Vjerojatno nema ni načina da se umorim od iščekivanja. A ljubav ne kasni baš toliko. Barem ova, koju toliko dugo zamišljam. Ipak, i dalje nalazim tu snagu da se iznova tješim. I nadam se, i sanjam...
Toliko sam malena, otkad sam te upoznala. Nemoćna sam i slijepa. Previše si mi važan i previše te trebam. Sve to jako dobro znam, a opet se prepuštam toj dodjeljenoj ulozi.
Kada bih bar mogla na tren biti svoja. Možda bih zaboravila da su tvoje ruke i tvoji meki poljupci sve što mi treba da nastavim dan.
Post je objavljen 28.11.2017. u 22:23 sati.