POGLED SA BANKA
Na malom tronošcu sjedi, starica, glave pognute, ruku žuljavih, fertun raširila po krilu, ispred nje krtol pun kukuruza u klipu, na desnoj ruci runjač, lijevom spretno okreće klip po klip i kruni zlatna zrna kukuruza u fertun, kada ga napuni ustaje, istresa zrnje u kantu, limenu, zazvoni zrnje zlatnim zvoncima udarajući u rubove kante, proleti poneko zrno mimo, saginje se skuplja ih jer svako je zrno znoj njen upilo dok je kukuruze na njivi okapala, korove plijevila, dok ga je brala u hladne jesenske dane, svako je zrno dar neba, šapuće nešto potiho, moli, moli na mađarskom, ne razumijem ju, povremeno pitam; još moliš, odgovara: igen, i tako ostajem i dalje na banku, toplom, na jastuku od perja bijelih gusaka, perja čijanog u zimskim noćima, ostajem nestrpljivo čekajući kada će zadnji klip okruniti pa da pođemo perad hraniti, eh baka moja još mi slike dječje vraća, a i ja već unuke imam.
krtol = duboka polu ovalna košara, jedna stranica ravna sa drškom
runjač = metalna naprava nazubljena u koju se uvukao dlan
čijanog = perje se odvajalo paperje
igen = da = hogy baka je izgovarala igen
banak = dio zidane peći ispod kojeg je bila pećnica, dovoljno prostran da dvoje djece gore spava
U mom su selu od vajkada bili tamburaši.
pocjek = prag
Post je objavljen 16.11.2017. u 09:15 sati.