Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

In "memoriam"

U prošlom postu (blogerice @Sukiyaki; naknadni upis) koji je izazvao lavinu komentara uočio sam ovu rečenicu:
ZA SVE BLOGERE: Molim vas držite se teme a nemojte se neki svađati i vrijeđati. Bit mog posta je kako učiniti iliti utjecati da blog.hr bude što kvalitetniji. Hvala.

Da su se pojedini držali samo teme (ad rem) a ne napadali osobnost (ad hominem) ne bi bilo ni polovicu tolikih komentara.

Nemam se namjeru upuštati u 'teoriju zavjere' glede a u svezi tko je zavrijedio a tko nije biti u top listi, iako imam svoje mišljenje na tu temu. Kad bih se upustio u tu škakljivu temu trebao bih pročitati brdo postova, i to samo onih tzv top, i onda se posvetiti analizi svih njih i temeljem analize vrijednosti postova (po mojem sudu) dati ocjenu za pojedinog blogera. Što opet ne bi značilo da je moje mišljenje ispravno i točno. Naravno da to nema smisla, ipak je to samo igra i zabava.

Ako jednog dana odlučim pisati magistarski rad ili doktorsku disertaciju na temu kriterija po kojem se odabiru top – blogeri, onda ću se prihvatiti tog posla :-).

Kako to sigurno neće biti, reći ću nešto o mojem slučaju: kad sam prije deset godina počeo pisati blog (navela me blogerica @cat koja se više ne pojavljuje) u početku nisam dobivao ni komentare, a kamo li neki posebni rang. A onda sam se, na svoje veliko iznenađenje ni kriv ni dužan, odjednom našao u rangu top-blogera. Dugo sam se pitao, reklo bi se 'dumao', po kojem kriteriju sam dospio u top listu da bi na kraju našao samo jedan donekle logični razlog: sadržajno su moji postovi vrlo različiti. Da li sam u pravu ili ne, ne znam, ali eto to je moje mišljenje.

Inače, općenito gledajući, slažem se s mišljenjem @Lastavice (iznesen u pretposljednjem postu, nažalost više ga ne možete pročitati; naknadni upis). Što bi narod rekao: tko voli nek' izvoli. Ili kako poje Safet Isović u pjesmi „Ako hoće, hoće“ iz koje izdvajam dva stiha:

Ako hoće, hoće
nek' se draga meni vrati
ako neće ja ću drugu
da odvedem u šareno cvijeće.

(…)
Ako mi se sad ne vrati
ja ću drugoj zapjevati
drugoj srce osvojiti
svoju ljubav pokloniti.


P.S.
Napisah koncept ovog komentara od 346 riječi (administrator bi rekao kratki) nakon što sam pročitao oba posta blogerice @Sukiyaki: pretposljednji i onaj prije toga koji je izazvao lavinu komentara. I taman sam odlučio da ga ubacim u komentare pretposljednjeg, kad – brus- moja draga @Sukiyaki se izgubila u vidu lastinog repa napisavši svoj „Oproštajni blog“ (iako bi bilo točnije reći „Oproštajni post“, no nećemo cjepidlačiti).

I opet ću se suzdržati od širokih komentara. Reći ću samo jedno: vrlo često mi se događalo u životu, a događa se i sada, da izgubim nešto čemu sam se radovao (neću reći volio, jer ne shvaćam pojam voljeti u njegovoj suštini). U takav gubitak ubrajam i odlazak (?) blogerice @Sukiyaki.

Iskreno mi je žao, kao što mi je žao i za blogerima i blogericama koji su otišli ranije i koje još uvijek čuvam pod natuknicom: „Nekad bili sad se spominju“ (vidi kraj lijeve margine). Ako bude ustrajala u svojoj odluci, i njezina adresa će se preseliti u 'Vječna lovišta', a ona će, vjerujem, „drugoj zapjevati“, jer ne vjerujem da može bez toga. :-)



Post je objavljen 14.11.2017. u 20:56 sati.