Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/velikapahuljica

Marketing

Kako započeti vezu nakon prekida

Dakle prekinula sam prvu vezu. Na stranu što je to bilo nešto što nitko ne bi smio doživjeti, evo priznajem voljela sam tog gada. Valjda jer mi je bila prva veza, jer sam naivna i slijepo svima vjerujem. Tj. tada sam bila takva. I prekid se razvlačio ja mislim bar dvije godine jer me nije htio ostavit na miru. Možda čak tri. Upoznavala sam druge dečke i ti odnosi su propadali jer sam se ja glupača nalazila s prvim, kao bit ćemo frendovi, i bez beda govorila kako sam upoznala nekog i da se viđamo pa bi on prošvikao i rekao da smo mi jedno za drugo, krenuo radit scene i druga divljanja pa bi od straha to raskidala. Nalazila razloge zašto taj novi i ja nismo jedno za drugo.

Pošto je to bio vrlo mučan prekid shvatila sam da ja neću tako lako nastavit dalje. Mentalno me on i dalje držao u glavi i bojala sam se upoznavati nove tipove. Tako sam krenula na razne dejting stranice jednostavno da bi u svojoj glavi napravila rez. Rekla bi tim dečkima s kojima sam se dopisivala da sam nedavno prekinula vezu i da sam sjebana, naše komunikacije su se u jednom trenu svele na psihološke seanse gdje oni mene tješe jer bi im ispričala kroz što sam prošla. Prvi i jedini s kojim sam se našla u nekom romantičnom smislu je bio ok dečko. Mislim da sam namjerno birala malo starije tipove jer su manje šanse bile da se išta među nama stvari (mislim 9 godina stariji je bio), a pogotovo nakon moje priče. Nakon našeg prvog dejta sam se tako odvratno osjećala, kao kurva što mi je bivši stalno govorio, da sam po povratku stala autom kraj jedinog kioska koji je radio kasno i kupila si cigarete. Kao glumim neki taf lajf, pušim jednu za drugom kraj auta na parkingu. Nit sam kurva, nit pušim. Još koji put smo se našli da bismo zaključili da to nema smisla i bok.

Nastavila sam se i dalje dopisivati. Badoo mi je skoro došao kao homepage. Nisu se ti momci nešto ni bunili na moje priče, valjda ne znaš tko je bio očajniji, oni u potrazi za fukom ili ja u potrazi za svojim škarama da usitnim bivšu vezu. I preko foruma sam upoznala nekolicinu, ali to je bilo isključivo u prijateljskom smislu, osim ako su oni zabrijali da "tražim prijatelje" ima neko skriveno značenje. Ah da, poruke bivšeg su bile neizostavne kroz cijeli period. "Samo da me pita kako sam.", "Samo da ti javim da sam prekinuo sa onom svojom.", "Samo te zovem da vidiš novi stan.". Jedi govna.

Na jednom slučajnom izlasku sam upoznala jednog krasnog dečka. To je bila valjda prva osoba za kojom sam nešto osjetila nakon bivšeg. I oboje smo od prvog susreta to osjećali. Znali smo sjediti u parkiću i samo se gledati i smijati, pričali smo o svemu, nasmijavali se međusobno. A bivšem se nije svidjelo što se viđam s nekim, uvijek bi me slučajno sreo i ispitivao kaj ima. Naravno da sam mu rekla da i on bude svjestan da je gotovo. Rekao je da će prebit ovog (iako nije znao tko je). Odjednom sam se ja krenula čudno ponašati. Preispitivala sam voli li me ovaj prvi, ne pokazuje mi dovoljno ljubavi, ne žudi dovoljno zamnom i slične pizdarije, ustvari sam projicirala svoje strahove i uspješno sabotirala nešto što je moglo biti lijepo. Rekla sam mu da mislim da je najbolje da prekinemo da mislim da nismo jedno za drugo. Kao zadnja pička sam se rasplakala (jer nemam kaj ja plakati ako ja prekidam), on je htio da probamo, ja sam rekla da nema smisla. Koji mjesec nakon toga sam ga srela i rekla da sam pogriješila. Nisam mu rekla koliko sam se bojala i kakve sam borbe vodila u sebi. Naravno da ništa više od nas nije bilo.

Nakon njega sam se viđala s još jednim dečkom neka dva mjeseca, ali mislim da smo oboje skužili da nismo jedno za drugo. Napokon sam zaključila da mi škare više ne trebaju, ali da očito nisam spremna za novu vezu.

Iduće dvije godine su mi bile možda najljepše do sada koje sam proživjela. Moje tijelo je trebalo sve ono što sam propustila u bivšoj vezi živeći u četri zida. Izlazila sam svaki vikend, opijala se, zabavljala, upoznavala nove ljude. Znam da nisam najbolji primjer, ali baš me bolio k za život. Bila sam sretna, smijala sam se, ljubila sam se, bila sam slobodna. I baš sam sretna kad se svega toga sjetim, kako je sloboda prekrasna. Sloboda kao sloboda uma, kao sloboda jer nisam u vezi. Sloboda jer sam čovjek. Ljudi moji to je bilo prekrasno.

U jednom izlasku sam upoznala još jednu mušku osobu koja je obilježila moj period "nakon bivšeg" - kako se to slobodno kaže, svog jebača. Nakon upoznavanja se nikako nismo mogli uskladiti oko nalaska, to je bilo svake prijestupne. Iskreno, mislila sam da bi to moglo biti nešto ozbiljno, ali sam popizdila i rekla da mi se tako neda zavlačiti i da se možemo bezveze nalaziti. Priča o ovom čovjeku je za neku drugu objavu, koja u ovoj fazi života više nema smisla. Zaljubila sam se, priznala to i prekinula zbog našeg dogovora da ovo bude samo neobavezno. I patila sam još iduću godinu nakon toga. Mislim nebitno.

Tijekom prekida prve veze, nakon toga, trebala sam slobodu.
Trebalo mi je nešto da me vrati u život. Nove pogreške, ljubavi, iskustva i ne žalim ni za čime.
Jer znam kako je to kad misliš da ti je sutra možda zadnji dan života.

Koja je poanta moje priče?
Da će biti nastavka jer sam trenutno u jednoj prekrasnoj vezi i poslala sam mu stari blog u kojem sam pisala o svojim zlostavljanjima.


Post je objavljen 14.11.2017. u 13:34 sati.