Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

U rok službe


Fanovi koji prate seriju "Igra prijestolja", i koji su upućeni u njenu radnju i aktere, jako dobro znaju što je ahilova peta obitelji Stark. Starkovi su inače omiljeni likovi, članovi te obitelji igraju ulogu filmskog pozitivca za kojeg se od početka navija. No upravo su kvalitete kao što su čast, poštenje, odanost i ljubav, kvalitete koje ih krase i zbog kojih se za njih navija, ujedno iste koje su ih osudile na propast. Njihove pozitivne kvalitete su u negativnom okružju bile alat njihove zle sudbine.

No zašto ja sad o Starkovima, što mi je aktiviralo asocijacijsku sklopku? Naime, nedavno sam naišla na jedan dirljiv južnokorejanski video-eksperiment u kojemu mladić moli slučajne prolaznike da mu zavežu kravatu koju je prenervozan zavezati jer ide na razgovor za posao. Htjelo se tim malim igrokazom ispitati koliko smo eto kao vrsta spremni pomoći drugomu. Prolaznici su mladiću mahom izlazili u susret, staro i mlado, neki samo vezanjem kravate, a neki i dodatnim riječima ohrabrenja, a bilo je i jako dirljivih trenutaka pažnje kad su mu stariji pomagači izišli još dodatnih dva koraka u susret roditeljski brižno izražavajući potporu i recimo poklanjajući mu rukavice za ozeble ruke.

Reklo bi se - sve skupa da se rastopiš od ljudske dobrote.

Ili smrzneš od ljudske naivnosti? Jer dok se s pravom nalazimo ganutima bez sumnje pozitivnim impulsom ljudi koji su bez krzmanja pritekli mladiću u pomoć, u sljedećem se trenutku prisjetimo da je to bio glumljeni eksperiment i da „mladić kojemu treba pomoć oko vezanja kravate“ zapravo uopće ne postoji, da je riječ o manipulaciji i namještaljci (srećom s dobroćudnim namjerama). Postavlja se dakle pitanje, a što da je umjesto dobronamjernog i benignog igrokaza mladića s kravatom operirao netko zlonamjeran (sa zloćudnim namjerama)?

Oni najbolji među nama i/li oni sa najviše emocionalnog odaziva (angažmana), oni spremni najviše pomoći "na prvoj liniji fronte", stradali bi prvi i bili najviše (materijalno) oštećeni.

To nije nepoznata igra, princip iskorištavanja ljudske spremnosti/impulsa da pomognu (koncepta ljudske dobrote, esencirano recimo u Isusovom učenju; op. njegove pozitivne kvalitete su u negativnom okružju bile alat njegove zle sudbine) prisutan je i poznat od kada je svijeta i vijeka. Primjerice, repovi jednog takvog ružnog slučaja humanitarne naravi, jer su upleteni oni najranjiviji među nama, upravo se vuku i po rubrikama hrvatskih novina. Žicari i prevaranti zgrću bogatstva na ljudskoj želji da pomognu (humanizam), a neki su na tome izgradili i institucionalna carstva. Tuđi humanizam je mnogima plodno tlo za materijalno okorištavanje. I toga nismo nesvjesni. Leksik skoro svakog jezika sadrži varijante narodnih poštapalica i izreka koje upozoravaju na nezahvalnu poziciju dobrote: „pomozi sirotu na svoju sramotu“, „biti dobar biti glup“, „dobrota je za naivce“, „naivan i glup“ i sl.

Sjetit ćemo se, u Ezopovoj basni o dječaku (pastiru) koji je iz zabave lažno vikao vuk, kada je vuk zaista napao nitko mu više nije vjerovao niti pritekao u pomoć iako mu je pomoć bila potrebna. Na polju međuljudskih odnosa negativna posljedica učestale pojave prevara je dakle nerijetko odlazak u krajnost gubitka vjere u „ljudsku dobrotu“ i zatvaranje u sebe, nespremnost i nevoljkost na davanje ruke čovjeku u stvarnoj nevolji, tvrdokoštvo i bešćutnost.

No zar bi to trebala biti lekcija negativnih slučajeva? Generalizacija te vrste? Da je drugomu čovjeku u nevolji u pravilu bolje ne pomagati, iz straha da ne budemo potencijalno preveslani? Da je bolje ne iskazivati pozitivne ljudske kvalitete i biti suzdržan u pružanju ruke? Da je rješenje apsolutni skepticizam i osobni izolacionizam? U prenesenom smislu izgrađivanje visokih zidova i postavljanje žice sa mitraljeskim gnijezdima? Dakle, sam postati i biti negativcem?

Ne. To ne bi trebala biti lekcija. Poneka zanimanja, kao što je primjerice vatrogastvo, prilikom intervencija podrazumijevaju da se u opasnim okolnostima priskače u pomoć/pomaže životno ugroženim ljudima nerijetko uz osobni rizik ozljede ili gubitka života. Vatrogasna služba dakle nosi određeni rizik u kojega se njen pripadnik svjesno upušta. A tako otprilike funkcionira i rizik bivanja kvalitetnim čovjekom.

Prevare su sastavan dio ljudskog bivanja i teško se mogu izbjeći, svi smo bez iznimke negdje i nekad ispali naivci nasjevši na nečiju i nekakvu veću ili manju emocionalnu ili materijalnu prevaru, svatko će ih u u očiglednom ili manje očiglednom obliku doživjeti u svom životu, s tim da im se učestalost može racionalno i zakonski smanjiti. Nešto više opreza i kritičkog promišljanja, pitanja i potpitanja, a nadasve - otvorenih vidika i očiju, bez zakidanja pozitivnih ljudskih i međuljudskih kvaliteta.

Možda i nije najomiljeniji odjevni predmet, ali nije loše znati vezati kravatu.




Post je objavljen 05.11.2017. u 20:30 sati.