Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nediljkonedic

Marketing

Sonny Yks (3)

Preko rijeke (poricaljka)

Čovjek svom radu spomenik vaja,
ćuprijom vitkom obale spaja.
Pred njenom ljepotom i mlad i star
zadivljen gubi govora dar!

(Boris Nazansky, 1976. i „Stišići“, EU „Čvor“, Bjelovar, 1980., str. 31)

Premetaljka s izmjenom

TI REĆI: GRAD I OKOLINA – SVEČANOST!

Značajnu obljetnicu svoga postojanja slavi ove godine hrvatski grad na četiri rijeke.

Premetaljka

JA, SLIKAR JE SVOG AKVARELA!

U ovome gradu rođen je 1821. godine prvi hrvatski školovani slikar. Među ostalim tehnikama služio se i akvarelom, a po njemu nosi ime institucija i stalni izložbeni prostor izgrađen u samome centru grada.

(Boris Nazansky, Čvor razbibriga broj 345, 15. IV. 1979., str. 2)

Karanfil na suši (rebus s frazom 5 – 7)



(Boris Nazansky, Čvor razbibriga, 1981., str. 6)



(Boris Nazansky, Čvor križaljka broj 351, 13. VI. 1984.)



(Boris Nazansky, Vjesnikov kviz broj 337, 16. I. 1985., str. 3)



(Boris Nazansky, Vjesnikov kviz broj 451, 28. IX. 1988., str. 9)



(Boris Nazansky, Kvizorama broj 28, X. 1992., str. 7)



(Boris Nazansky, Kvizorama broj 996, 7. V. 2011., str. 12)



(Boris Nazansky, Kvizorama broj 1235, 5. XII. 2015.)

Polurogovni povratni indirekt (start 3. slovo)

ĆOŠAK (fraza: 1 – 1 – 1 – 4)

(Boris Nazansky, Kvizorama broj 1319, 15. VII. 2017., str. 18)

Vidi Aemulus (kratka priča)

Konačno!

Otkako je u jučerašnjem dnevniku čuo da je iz tiska izašla posljednja, jedanaesta knjiga Hrvatske enciklopedije, izgarao je od nestrpljenja da je kupi, prolista i nakon tolikih godina čekanja u njoj pronađe – sebe.

Sve je počelo još u nekadašnjoj nestabilnoj državi kada je tek stasao u priznatoga zagonetača. Njegove križaljke rješavali su čitatelji dnevnih i tjednih novina, enigmatskih revija i časopisa, sastavljao je zagonetke za djecu i odrasle, izmišljao kvizove, surađivao na radiju i televiziji, napisao nekoliko rado čitanih knjiga ... Ukratko, svi su za njega znali. Ali, zvao se - Željko Žužul i to je ime i prezime bilo njegov usud.
Nekoliko su ga puta anketirali suradnici Leksikografskoga zavoda, ispunjavao je razne upitnike, ažurirao podatke iz svoga životopisa i – nadao se. No u državi kakva je već bila svi su leksikografski projekti u najboljim slučajevima dospijevali do slova K, L i M, a onda ili nije više bilo novca ili su izdavačka poduzeća propadala ili su se stručni timovi posvađali i poraspadali ... Dosjetivši se jadu, u trenutku kad je već bilo izvjesno da će se i država raspasti, odlučio je takoreći krenuti iznova. Počeo je raditi i objavljivati sve više i više, ali je zahtijevao da svaki, pa i najsitniji uradak bude potpisan pseudonimom Aemulus (latinski: takmac). Tako se pročuo kao Aemulus i kao takav našao se u abecedariju nove enciklopedije. Prateći kako se nova država i njezine institucije ne samo uspijevaju održati nego čak i napreduju, nije se na koncu previše razočarao kad je u prvome svesku na četrdesetoj stranici ugledao natuknicu Aemulus – v. Žužul, Željko.

Krize svakakvih uzroka i razmjera vremenom su se ustalile i u novome društvu. Molio je Boga i sve svece da se opet nešto ne raspadne i tako je sve do jučer, intenzivno radeći i objavljujući, sada iznovice i kao Željko Žužul, slagao godinu na godinu i čekao trenutak vječne slave.

Sa sveskom Tir-Žv u kartonskoj kutiji u celofanskom omotu ponosno je sutradan išetao iz knjižare Leksikografskoga zavoda i put do stana prevalio dok je rekao Žec. Nije skinuo ni kaput ni cipele već je u hodniku nervoznim pokretima razdjevičio solidnu ambalažu knjige nad knjigama. Brzo je knjižurinu od osamstotinjak stranica stavio na stol i počeo listati od svršetka. Aha, evo ga, stranica sedamsto osamdeset i deveta. ... Žu ... Žuž ... Žužul. Dobro, još je nekoliko nesretnih Žužula ispred njega, a onda ... okrenuo je sedamsto devedesetu stranicu gdje je pisalo: Žužul, Željko – v. Aemulus

(Boris Nazansky, Kvizorama, str. 25)

Kolega




Post je objavljen 31.10.2017. u 00:17 sati.