Ava ima najokruglastije moguće obraze.
Da pitate Avu koji joj je najdraži dan, mislim da bi odgovorila neki prvi siječanj. Ava ih voli. Prvi siječnji su suprotno svim očekivanjima sunčani. Ako ima snijega, to blještavilo je još jače. Naspram bijelih zidova, bijeli snijeg u sunčanom danu, ne smeta Avi.
Ava je tako odabrala. Prvog siječnja nema mirisa sarmi, neopranih čaša, punih pepeljara, pretrpane perilice. Ava je sve to mijenjala za jedan sunčan dan.
Prvog siječnja samo blještavilo na suncu.
Ava je tog jednog sunčanog dana, srela jednog poznanika, i taj neko je Avu vidio sa tim najokruglastijim obrazima, pa je to kao kad s potpunim strancem dijeliš neku intimnu tajnu.
Čak i rano prvog siječnja može biti žamor i buka, djevojke se lijepo smiju, lako uspavane od ranog ustajanja a neke možda nisu ni legle uopće.
Ava poznaje jednu drugu Avu, gdje je stanodavac prvog siječnja banuo u deset ujutru da vidi što ne valjda sa fazom u stanu, a ta druga Ava je prvo bila jako ljuta, tko još ne spava prvog siječnja u deset ujutru, a onda je shvatila da je taj stanodavac jedan od onih koji je izabrao miris sarme, sitnih kolača, a ne blještavilo na suncu i ona je samo slegla ramenima i uhvatila nekog svog za ruku.
Ona zna da je prvog siječnja, izabrala sunčan dan, da joj obrazi budi crveni, okrugli, oči pospane, da nije izabrala sarmu ni kiseli kupus, ni sitne novogodišnje kolače.
Post je objavljen 22.10.2017. u 14:19 sati.