Konačno! Četiri posta unatrag, pred 10 dana, sam pisao o Nobelici za
gravitacijske valove iz sudara dvije crne rupe. Napisao sam tada i da
se u nedavnoj objavi o četvrtom promatranju gravitacijskih valova zapravo
očekivalo da bude objavljeno promatranje gravitacijskih valova iz
sudara dvije neutronske zvijezde, ali to se nije dogodilo. Nagađao sam da
se vjerojatno čeka zbog dodatnih provjera rezultata.
Vidio sam da su moji kolege iz LIGO/VIRGO kolaboracije prezauzeti, imali
su hrpe video-konferencija, dakle, spremalo se nešto veliko. Pravila kolaboracije
su stroga i nitko ne smije ni pisnuti dok ne dođe do službene objave, tako da je
ta njihova grozničava aktivnost bila jedini pokazatelj.
Danas je konačno objavljeno: 17.08. ove godine je promatrano spajanje dvije
neutronske zvijezde, kroz njihove gravitacijske valove, a ujedno i mnogo
promatranja iz elektromagnetskog dijela spektra.
Riječ je o stvarno epohalnom događaju u svijetu znanosti.
Uz važan uspjeh za fiziku gravitacijskih valova, u elektromagnetskom
dijelu spektra potvrđena je teorija po kojoj se u takvom sudaru stvaraju
zlato i platina. U modelima stvaranja materijala u zvijezdama do sada nam
je uvijek falilo isproducirati ih dovoljno za zadovoljiti gnjide koje se
nikada ne mogu dovoljno nakupiti tih metala, gazeći sve oko sebe.
Potvrđeno je nešto još važnije, što je mučilo astrofizičare podosta vremena:
takvi događaji uzrokuju bar neke od kratkih erupcija gama zraka.
Činjenica da je obavljeno orkestrirano promatranje u gravitacijskom i
elektromagnetskom dijelu spektra dati će mnogo, mnogo materijala za
astrofizičare idućih godina. Ne zlata i platine, to ostaje višespomenutim
gnjidama, nego rješenja jednadžbi i gušta da se riješilo neke poprilično
zamršene probleme koje je priroda postavila pred nas.
Dakle, što se zapravo događa u takvom slučaju? Dvije neutronske zvijezde, koje su
radijusa 10 km a mase Sunca (dakle, jako, jako su guste, Sunce je radijusa pola miliona km!),
spiralno se približavaju jedna drugoj, zračeći mnogo energije pri tome. Nakon kratkog
(mjeri se u sekundama i kasnije danima, a ne milionima godina kao oblično u astronomiji) i
vrlo energetskog sudara, ostaje jedan objekt, kilonova - nije u potpunosti isključen niti neki
egzotičniji objekt, to ćemo još vidjeti, ovisi o mnogo parametara, ali poprilično dobro je već
isteoretizirano. Falile su samo opservacije da se provjere modeli. Sad ih imamo poprilično.
Kao nadobudni mladac, pred 20 godina sam predložio, kao projekt za svoj PhD, rad na
kombinaciji elektromagnetskog i gravitacijskog modela neutronske zvijezde. Moj mentor, vrlo
preučeni mladi profesor, je to odbio, uz komentar "to ti se neće moći mjeriti nikad pa ni onda".
Bio je prepametan za mene balavog, pa sam tada otišao raditi doktorat negdje drugdje, na
nešto mjerljiviju temu.
Ironijom sudbine, "nemjerljivo" je izmjereno prije nego smo dobili provjerljiv model onog drugog,
kakti "mjerljivijeg": taj dio posla nas još čeka, znojim se nad njim tih 20 godina. Za gravitacijske
valove bilo je potrebno 40 godina kolaboracije. Znanost ide puževim tempom, ali lijepo je vidjeti
da i stiže na cilj. Kao i obično, gušt je i ono uz put, ono što naučiš i shvatiš, a ne samo krajnji
rezultat.
Post je objavljen 16.10.2017. u 18:44 sati.