Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/maithreya

Marketing

Brezovica - iz serije "Putevima dedeka Kajbumščaka"

Kakav bi to bio vikend bez planinarenja? Nekakav bi zasigurno bio, ali bolje ga obogatiti boravkom u prirodi! Na red je došla Brezovica iznad Krapine koja se u planinarskoj literaturi navodi kao najljepši prirodni vidikovac u Hrvatskom Zagorju. To nikako nismo mogli propustiti, a odmjeravali smo je već davno kad smo prošetali Slonovskom surlom Strahinjščice (vidikovac Slon). Brdo je to zanimljiva, špičastog izgleda koje izdaleka izgleda prijeteće i kao nešto na što se teško popesti. No, realnost je ipak malo drukčija. Krenimo redom! Prvo ide vožnja do Krapine koja je prošla brzo jer je ekipa u automobilu postojano zabavna. Od Donjeg Kneginca (Varaždina otprilike isto) do Krapine će Vam trebati oko jedan sat vožnje. Automobil možete parkirati na parkiralištu (nedjeljom se ne naplaćuje) uz glavnu cestu u blizini lokaliteta Hušnjakovo brdo. Naša današnja avantura počinje tu gdje je dedek Kajbumščak davno hodao.

Kako su izgledali naši dedeki i babice?

Nikola u susretu sa svojim dalekim pretkom - izgledom si čak i pomalo sliče

Planinarska moda na vrhuncu - moja Mammutica Maja <3

"Dedek Kajbumščak - Novo pričanje o drevnom krapinskom čovjeku" pripovjetka je Vladimira Nazora, a za pisanje koje je bio inspiriran otkrićem bogatog nalazišta neandertalskog pračovjeka u špilji Hušnjakovo kraj Krapine. To ime se ustalilo među lokalcima, a i šire, te sad govoreći o dedeku Kajbumščaku, možemo zapravo govoriti o našim dalekim precima. Planinarska obilaznica po okolnim brdima (većina koje se nalazi na Strahinjščici) nosi naziv Kajbumščakov put.

Bista u čast Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru, hrvatskom paleontologu, arheologu i geologu koji je najviše slavan zbog otkrića i obrade praljudi iz Krapine

Nakon bistroa Huš i muzeja Krapinskih Neandertalaca nastavljamo cestom gdje raste puno divljih kestena te se krećemo sve do jezera Dolac. Mjesto je to idealno za odmor: ima dovoljno klupica i jedna sjenica. No, nama ne treba odmor jer se nalazimo tek na početku puta, a i nas zanimaju visine i usponi koji ovdje započinju. Oznaka Kajbumščakovog puta je slovo K koje možete naći tu i tamo pod planinarskim markacijama. Put Vas vodi kroz šumu, a uspon je u početku umjereno zahtjevan, ali ne traje predugo pa razloga za brigu nema.


Dvadeset minuta hodanja ima od jezera Dolac do naše prve točke: kapela Sv. Tri Kralja koja je ispala zanimljivija nego što smo očekivali! Između ostalog, planinarenje nas je odvelo do mnogih starih utvrda i građevina, a ostaci ove kapele svakako spadaju pod najzanimljivije. Mjesto je samo po sebi dosta mistično - sunce lijepo udara kroz krošnje, oltar za služenje obreda još uvijek stoji, a lipa sa žigom stoji točno nasuprot nekadašnjeg ulaza u kapelu. Nikola i ja smo održali sveti ritual planinara, a ja sam se tako prisjetio svojih mlađih dana kad sam crkvu pohodio svakog dana - tko bi rekao, ha? Mnogi ljudi zaboravljaju da religijski osjećaj ili osjećaj svetog može biti prisutan na mnogim mjestima, bez obzira što vi kasnije tokom svog života dekonstruirate neke priče koje pripadnici određene religije pričaju.


Na oltaru smo prvi put koristili navigaciju pomoću kompasa i karte te se orijentirali u pravom smjeru. Naime, naravno da oznake sa slovom K idu u oba smjera Kajbumščakovog puta pa je neko osnovno snalaženje u prostoru (što je otprilike gdje) potrebno da ne bi krenuli krivo. Jedno od takvih mjesta je i kapela Sv. Tri Kralja te tako možete otići prema Ačkovoj hiži i Brezovici (naš plan) ili se spustiti natrag prema Hušnjakovom, ali malo drukčijim putem nego što smo mi došli. Nastavljamo šumovito te nakon kojih dvadeset minuta dolazimo do Križnikovog vrha (484 mnv). Malo nakon dolazimo na livadu s koje se već pruža lijepi pogled uokolo, a i na naš cilj - vrh Brezovicu. Prateći oznake, uskoro izlazimo iz šume i počinje mali i prihvatljivi dio asfaltnog tabanja.


Ačkova hiža nalazi se, što se tiče adrese, u Benkovcu Petrovskom. Fino je to i novije uređeno zdanje koje je dobilo ime po nadimku pokojnog tajnika PD Brezovica - Mirka Križnika koji je zaslužan za njezinu izgradnju. Pred Ačkovom hižom smo ugledali jednu gospođu koja je stanuje u blizini te često ovdje dolazi kako bi se malo prosvježila i odmorila u prirodi. Ona nam poručuje kako planinarska kuća trenutno ne radi. Od tog trenutka pa nadalje Nikolu je primilo neko tamno raspoloženje, ali kako, zašto i što se još dogodilo pogledajte u videu:



Nakon gušterskog sunčanja kod Ačkove hiže, krećemo dalje za vrh Brezovicu koja je, po informacijama na tabli, udaljena četrdeset minuta. Ipak, mi smo tamo došli za malo više od dvadeset minuta i uglavnom bili razočarani s onim što smo vidjeli. Osim repetitora punog kablova na kojeg se ne smijete popesti i grafita svugdje - nema se baš što previše za vidjeti. Ipak, treba vam malo škiljenja kroz grane da bi shvatili zašto bi netko napisao da je ovo najbolje pozicionirani prirodni vidikovac Hrvatskog Zagorja. Znači, pogled seže na sve strane i vidljive su sve bliže i dalje planine (za to je zaslužan onaj karakteristični špičasti izgled Brezovice). No, da, bilo bi sve vidljivo da nema drveća koje manje više sve zaklanja. Mogli biste se pokušati popesti na spomenuti repetitor, ali zbog vlastite sigurnosti bolje nemojte.


Za kraj prilažem GPS trag današnjeg pohoda koji će možda nekom biti koristan...

... i još jednom sliku Nikole pod skutama dedeka Kajbumščaka.



Post je objavljen 08.10.2017. u 19:47 sati.