101.
nezasitno pustošiš gloksinije
beskorisno prevrćeš trave
26.
usnuli dani, pretvoreni u riječi pjesme pjesnika otpočinule
u kaležima svijesti, svjetlucaju
lopoč u čipki spava, uživa mjedena poštapalica iz prošlosti
pogrbljen starac morem šeta
odjednom, sjetili smo se zvijezda
jedini pravi mir pluta iz klice koja se zove čovjek
i umata noći, i zore, i staze
u roditeljsku nepresušnu ljubav
zamrli plamičak nade ponovo se budi
u sjenama ukalupljene izgubljene paranavike
lakomislena sjeta je ostarjela maslina
Post je objavljen 06.10.2017. u 00:50 sati.