Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/toco1980foto

Marketing

Pucnjava u Las Vegasu

[Nije fotografska tema, ali se bavi ljudskom glupošću...]

Još se prašina u Las Vegasu nije slegla, a već su se, u dobroj staroj maniri beskonačne ljudske gluposti, pojavile teorije urote u vezi pucnjave u kojoj je naoružani luđak, pucajući sa 32. kata hotela, ubio više od 50 i ranio više od 500 ljudi.

2017 Las Vegas Strip shooting

Video: Mandalay Bay Shooting ALL Video Angles


Uglavnom, dežurni teoretičari urote su odmah počeli valjati svoje idiotarije... Ovaj put sa izjavama tipa "da je nemoguće da je ovaj unio toliko oružja u hotel", "kak to da nitko nije vidio da ovaj unosi oružje kad je sve pod kamerama","da je nemoguće s 32. kata pogoditi nešto", "da je nemoguće da ima toliko mrtvih i ranjenih" i slične gluposti... te da je sve opet naravno nekakva "urota" tko zna kakvih zlih svjetskih sila.

Pa krenimo redom...:

Unošenje oružja u hotel
Kako hotel nije aerodrom, na ulazu u hotel se ne pretresa ljude i ne otvara prtljaga. A s obzirom na količinu oružja i streljiva koje je ovaj imao kod sebe, lako je moguće da ga nije donio u hotel odjednom, nego u više navrata. Naime, hotel nije zatvor da ljudi iz njega ne smiju ulaziti i izlaziti kad požele i unositi što žele.

Videonadzor hotela
Iako je gotovo sigurno hotel pod videonadzorom, nadzorne kamere nemaju rengenski vid. Dotični, kada je unosio oružje u hotel, sigurno nije puške i pištolje nosio preko ramena tako da ih svi vide i kamere snime, već gotovo sigurno unio (rastavljene) u torbama ili koferima. Zajedno sa streljivom i ostalom opremom.

Visina, udaljenost, broj žrtava...
Charles Whitman, koji je 1966. pucao na ljude sa sveučilišnog tornja, s visine 28. kata, gađao je pojedinačne ciljeve, slučajne prolaznike, pojedinačnom paljbom iz snajperske puške, i pri tome ubio 17, a ranio 31 osobu. Ovaj je gađao s visine 32. kata, rafalnom paljbom veliku grupu gusto natiskanih ljudi. Pojedinačni metak ispaljen u veliku grupu gusto natiskanih ljudi ima veliku šansu da nekoga pogodi. Ta se šansa još dodatno povećava rafalnom paljbom. Doduše, kod rafalne paljbe na velikim udaljenostima se događa veći rasap pogodaka (što je veća udaljenost veće je rasipanje pogodaka), no to opet ne igra preveliku ulogu s obzirom na veličinu grupe ljudi na koju je ovaj pucao. Osim toga, puščani meci, ovisno o kalbru, udaljenosti i vrsti zrna, mogu i proći kroz cilj, tako da jedan metak može ozlijedili ili čak ubiti i po 2-3 ljudi. Uz to, pucnjava je trajala 10-ak minuta sa prekidima (koji su se događali da bi ovaj napunio ili zamjenio oružje), a u tom vremenu je rafalnom paljbom moguće ispaliti popriličan broj metaka. A popriličan broj metaka znači poprilično velik broj mrtvih i ranjenih.

Oružje
Nedugo nakon pucanjave, na netu su se pojavile fotografije oružja kojim je počinjen masakr. Radilo se o poluautomatskim puškama, na koje je ugrađen tzv. "bump-fire" dodatak - taj dodatak koji iskorištava povratni trzaj puške prilikom pucanja i doslovno iz poluautomatske puške omogućava brzinu ispucavanja metaka kao da se radi o automatskoj pušci, odnsono ispaljivanje rafala.

VIDEO kako radi "bump-fire" dodatak

Posljedice?

"Anti-gun" aktvisti i lobiji kao da imaju fetiš na ovakve slučajeve masovnih ubojstava i pucnjava, te ih koriste kao pokriće kako bi u narodu širili demagogiju da je "oružje opasno", prikazivali vlasnike oružja kao nekakve "potencijalne teroriste" i pritiskali zakonodavce da postrože zakone o oružju. To pak ponekad dovede do uvođenja nebuloza u zakone o oružju, a što najčešće nema apsolutno nikakav učinak na sprečavanje ovakvih situacija u budućnosti (jer kriminalci krše zakone koliko god oni restriktivni bili! zato i jesu kriminalci), osim toga da preko noći kriminalizira i ljude koji legalno posjeduju oružje i koji nemaju namjeru činiti ovakve pokolje, a oružje pojeduju isklučivo radi samoobrane, sporta ili bavljenja lovom.

A što se opasnosti oružja tiče, oružje je opasno samo u rukama ovakvih psihopata (koji dobivaju porive ubijati ljude oko sebe), ili u rukama neznalica koje ne zanju rukovati oružjem (pa slučajno nastrijele sebe ili nekog u svojoj blizini). Otprilike na sličan način kao što je i automobil opasan u rukama manijaka za volanom koji namjerno krši sva postojeća prometna pravila, ili u rukama nekog neznalice koji nikada nije išao u autoškolu.

Jednako tako, novinari ovakve slučajeve prate vrlo intenzivno, praktički u maniri medijskog cirkusa (uz obaveznu "anti-gun" retoriku), dok se o slučajevima kada naoružani građani spriječe neko razbojstvo prije dolaska policie, nikada ne piše, a ljude koji osvajaju olimpijska zlata u streljačkim disciplinama se vrlo brzo zaboravlja...

Post je objavljen 06.10.2017. u 00:00 sati.