Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

DIDE BRANIMIR





Ki je vo ovako jutros navali na telefon, ni za vikend ne mogu imat mira, stavim telefon na mušicu, uključena je vibracija pa šušura po namještaju samo ca ne pade na tloh. Ma neću se javit pa da lipo triba nekome život spasit. Zove me Mateo:- telefon ti zvoni. Ma gren vidit ki je. On je. Javjan se.
- O nono, nono, nono, dobri moj nooono......
- Ja nisan nono nego dide.
- Čestitan dide, jesi ponosan.
- Ki Ti je javi?, a ca i ja pitan.
- Ucini si sve da se Oguićevo pleme ne satere.
- Nisan ja, nego ćer mi i zet.
- Neka fala dragom Bogu, čestitaj Tamari i Goranu. Znan koliko su se namucili, ca su sve pasali, sada ih je dragi Bog nagradi. Bog uvik nagradi trpeće.


- Radi toga san najviše sretan, jer stvarno kroz ca je sve Tamara pasivala neću spominjat, neka to bude iza nas. Kada judi prestaneju mrzit i omalovažavat, ja ti govorin da će svit bit misto di će se lipo živit. Ovako smo još uvik u kašeti brukav.
- To si lipo reka. Nemoj se sada natrinketat.
- Ma oću, to je njihova radost, ja ću bit samo pomoć. Ca imaju judi meni čestitat?
- Kako je Mateo to primi?
- Ni mu ništa bilo jasno dok ga sinoć nismo pošli vidit u rodilište. Kada su ga donili pokazat, sakri se iza vrat dok ni uze kuraja i doša blizu njega. Piva je, i svira na bubnjevi: O Maro, Maro, dobri moj Maro.

- A, Maro mu je ime.
- Tako su izabrali.
- Bebiću sada si sve zaokruži.
- Jesan fala dragon Bogu i sada san miran, samo kada bi mi i Ti da malo mira.
- Mora san Te zvat kada san cu tu vijest, da si bi pravi, bi bi me ti zva da si posta ded.
- Ma kako ne, možeš mislit. Ovo je tren kada covik triba imat mira, a ne ludila.
- Je ti ostalo ca travarice od zadnji put, ako ni da ti znan donit, sada će ti tribat.
- Ostalo je još malo, a Ti donesi bez obzira, skurit će.
- Dide Bebiću uživaj.
- Oću, ne baculaj.



Post je objavljen 01.10.2017. u 13:18 sati.