- onaj dio Mjeseca koji ne vidimo
- onaj dio Mjeseca koji u datom času ne obasjava Sunce
- druga polovica mjeseca (od 16. nadalje, osim za veljaču)
Treće, maločas izmišljeno značenje u svjetlu je, bolje rečeno u mraku spoznaje da se prvu polovicu mjeseca obično nadam da ću taj mjesec nešto napraviti, a drugu strepim da neću.
Strepnja se, naravno, brzo pretvori u promišljanje o tomu što ću napraviti idući mjesec.
Kad sam bio mlađi, bili su to tjedni, a u još ranijim danima radilo se o danima.
Realno, ono što radim takove je naravi da mi je dovoljno da razmišljam u satima. Jer za većinu mojih radnji dovoljno je da se koncentriram na posao na sat ili dva. Problem je to što mi sat-dva treba da se uopće koncentriram, prije nego što počnem raditi. Drugi problem je to što komadi vremena koje mogu provesti po volji već neko vrijeme ne prelaze sat ili dva.
Pitanje je, ipak, treba li mi stvarno sat vremena da se fokusiram na ono što mislim raditi. Primijetio sam već prije da mi, kad se nađem par dana u nekom pisanju, još barem nekoliko dana po svršetku mozak izbacuje ideje na tu temu. I da počne koji dan kasnije. Tako da možda stvarno jesam spor. Starost barem ovaj put neću ni za što kriviti. Ako ju previše budem prozivao, možda to shvati kao dozivanje pa mi bane na vrat(a).
Post je objavljen 16.09.2017. u 11:38 sati.