Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mecabg

Marketing

Tamna noć...


Noć tiha noć.
Ništa nije predkazivalo na buru koja se sprema.
Sama u stanu, sve četiri u vis i vrtim one gumbiće na pipkalici za TV. Oko mene sve sam greh. S jedne strane Ferrero rocher, s druge komadina kruha i grozd koji bi nahranio omanje selo zatrpano tri meseca u snegu, s treće strane dark čokolada (zdravo dijetalna hrana). Ima još strana, ali karakter sam, neću kvariti dijetu.
Pogasila svetla, kažu to je potrebno za romantiku, valjda da se učesnici ne vide kakvi su. Pronadjoh film. Mračan kao moja čokolada. On hoda kroz mrak…hoda… hoda…
Mrak sve veći. Ne vidim ništa, ali on vidi jer još uvek hoda. Dajem mu još 20 sekundi za hodanje a onda pipkalica i drugi kanal.
Vetar fijuče, munje bljeskaju, ja se sva skupila i uživila. Sad’ će…sad’ će… Ne znam što, ali nešto će biti.
Kroz onaj mrak vidim neku ruku, munja obasja nož, ja kriknuh.
Tras bum… što mi je dobar televizor, a star sto godina, a tako dobri efekti. Osetih i hladnoću, poleteše neke novine sa fotelje…Zavesa leluja. Ako je i od režisera, mnogo je. Primirila se ja. Kad na ekranu ona se ruka sa nožem diže, munje bljeskaju sve jače, a sa kraja stana začu se traaaaas, metalni zvuk rušenja.
Umirem od od straha.
Ona romantika, to jest mrak i nije više romantična. Podigoh novine sa poda i polako u napad. Neko mi provaljuje u stan. Srce kuca negde u grlu, pravo je imao onaj kardiolog da se tu nešto pokvarilo, noge mi se skratile, ali čvrsto držim novine…Videće on kome provaljuje. Za momenta pomislih da je mačak, ali se setih da nema ljubimca, osim mece u kući. Meca i nije neki branitelj, više spada u utešitelje.
Šunjam se kroz kuću, kao onaj na ekranu, ruka sa novinama visoko podignuta, a oči kao šalice kave… I ništa,ništa od provalnika. Oluja otvorila loše zatvoren prozor, pigrala se zavesom, a ova srušila tacnu punu kolača (greh koji ne priznajem jer je to spremljeno za goste i morala sam samo probati da li je kolač uspeo).
Hrabro upalih, za svaki slučaj sva svetla, pobedonosno odbacih oružje-novine i zadovoljno nastavih gledati film.
Hm…onaj čovek još hoda, ali ruka sa nožem je već visoko iznad njegove glave. Zgrabih komad kruha, parčence čokolade i sve zalih sa tri zrna groždja…
Što je napeto…



Post je objavljen 12.09.2017. u 09:33 sati.