Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vajrapani

Marketing

Sebi dosljedan

U prethodnom nastavku vidjeli smo kako se u izvedbi Lhazang-kana i njegovih Hošut Mongola, pod tutorstvom mandžurskog dvora u Pekingu, te uz prešutno odobravanja dijela visokoga klera iz Lhase, Tibetom zakotrljala "konzervativna revolucija". Svaka od zainteresiranih strana u toj revoluciji imala je naravno svoje vlastite interese koje smo također već spomenuli. Prethodni nastavak završio je tragičnim krajem Desija Sangye Gyatsa. Mladi Šesti Dalaj lama čiji ne-redovnički životni stil je i bio neposredni povod čitavoj akciji, sada je ostao bez političkog zaleđa, ali i bez svake fizičke zaštite. Lhazang je zauzeo Lhasu nekoliko dana poslje tibetanske nove godine. U ovom nastavku naći ćemo barem djelomično razrješenje ove političke i religijske zavrzlame odigrane na početku 18.stoljeća u Zemlji Snijega.

Sedamnaestoga dana u godini Vatrenog Psa (1706.) Lhazang-kan ušao je u Potalu u pratnji manjeg naoružanog odreda i "uhitio" Šestog Dalaj lamu- Tsangyanga Gyatsa. Sljedećeg dana redovnici samostana Drepung Loseling organizirali su seansu sa Prorokom iz Nechunga i postavili pitanje da li je Šesti uopće reinkarnacija Velikog Petog ili je Desi instalirao na tron pogrešno dijete. (Iz konteksta možemo pretpostaviti da su seansu organizirali obični redovnici samoinicijativno bez znanja svojih visokih lama prim. prev.) Prorok im je dao sasvim jasan odgovor: nema nikakve greške, reinkarnacija je prava!
Kao posljedica toga odgovora dvjestotinjak ohrabrenih redovnika nekoliko dana kasnije ušlo je u mongolski tabor gdje su Šestoga držali pod vrlo slabom stražom. Silom su odveli Šestoga iz tabora i odveli ga u samostan Drepung pod svoju zaštitu.
Ovdje je moguće da je malobrojna mongolska straža bila jednostavno iznenađena prepadom velikog broja redovnika, ali vrlo je moguće da su imali naredbu od Lhazanga, koji je bio predani budist ili se barem takvim htio prikazati, da redovnicima u Lhasi ne smiju nauditi. Prema nekim izvještajima u oslobađanju Šestog iz pritvora nisu sudjelovali samo redovnici iz Drepunga nego se uključilo i obično građanstvo Lhase.

U svakome slučaju taj incident bio je vrlo ozbiljna stvar i stavio je Lhazang-kana u posramljen položaj. Kad se sljedećeg dana vratio u grad sa glavninom svoje vojske Lhazang je opkolio samostan Drepung i dao redovnicima ultimatum da predaju Šestoga ili se suoče sa njegovim gnjevom.
To je bio tradicionalni mongolski ultimatum koji kad je bio upućen značilo je da je stvar došla do kraja- ako se predaju bez bitke bit će pošteđeni, ali ako bitka započne svi na poraženoj strani biti će ubijeni. Takvu praksu uveo je još sam Džingis-kan četiristotinjak godina ranije i bila je jedan od razloga zašto su mongolske vojske mogle brzo osvojiti mnogobrojne gradove i kraljevstva u 13. i 14. stoljeću. Malo gradova ili čak kraljevstava Centralne Azije je bio spremno na borbu znajući da ako budu poraženi, a vrlo vjerojatno hoće, čitavo stanovništvo, sa ženama i djecom, će biti ubijeno.

Šesti je apelirao na redovnike da ga puste iz samostana da ide s Lhazangom, jer nema šanse da bi redovnici mogli zadržati mongolsku vojsku i sve će samo završiti u besmislenom krvoproliću.
Redovnici su pristali pustiti ga da ide s Lhazangom ako im dade tri obećanja: da neće dopustiti Mongolima da mu naude, da neće napustiti Tibet i da će im se vratiti neozlijeđen. Što se ticalo redovnika Prorok iz Nechunga rekao je svoje- to je autentična reinkarnacija Velikog Petog Dalaj lame, dakle živi Buddha i shodno tome posjeduje tantričke moći da održi svako obećanje koje dade.
Tako je razriješena kriza koja je mogla rezultirati pokoljem stotina redovnika i uništenjem samostana Drepung Loseling. Šesti je išetao ležerno kroz dveri Drepunga nizbrdo i predao se Lhazang-kanu.

Nedugo nakon toga mongolska karavana zadužena za transport Šestoga napustila je Lhasu putujući na istok s ciljem da ga transportiraju u Peking na dvor svojeg saveznika mandžurskog cara.


****
Što se zbilo potom i na koji je način ispunio svoja tri obećanja dana redovnicima iz Drepunga kazuje se na razne načine.
Neki kažu dok je karavana napuštala Lhasu narod se okupio na ulicama da ga isprate sa suzama u očima. Odjedom je iz gomile se otrgnulo neko dijete i potrčalo prema konju na kojem je jahao Šesti. Dijete je nosilo isto ime kao on- Tsangyang i stoga je djetetova majka doviknula: "Tsangyang, vrati se!" Šesti Dalaj lama čuvši da su zazvali njegovo ime okrenuo se prema majci i otpjevao stihove:
O bijeli ždralu
Posudi mi svoja krila.
Daleko neću ići
A iz Litanga ću se vratiti.


Kao što će se ispostaviti kasnije dječak koji je identificiran kao Sedmi Dalaj lama rođen je u regiji Litang pokrajine Kham na istoku Tibeta.
Drugi pak kažu da te proročanske riječi Šesti nije otpjevao dok je napuštao Lhasu nego da ih je prije napisao u pismu jednoj svojoj ljubavnici i to dami koju je namjeravao oženiti i tako ispuniti drevno proročanstvo.

Kako je karavana putovala prema sjeveroistoku vijest o njihovoj misiji putovala je pred njima. Putovanje je bilo sporo jer od Šestog su očekivali da usput narodu daje blagoslove i učenja, okupilo bi se i više tisuća ljudi da ga susretnu. Čini se da Mongoli nisu imali ništa protiv toga i dopuštali su takve manifestacije bez problema. Vjerojatno da održe dobre odnose s tibetanskim narodom, da izbjegnu nepotrebne trzavice i da pokažu svima kako nemaju namjeru nauditi Šestom.
Kad su stigli u Dam Šesti Dalaj lama počeo je pokazivati znakove bolesti. Simptomi su se pojačavali sa svakim novim danom sve dok putujuća družina nije stigla na jezero Kunganor nedaleko od tibeto-mongolske granice. (Kunganor je malo jezero smješteno južno od velikog jezera Qinghai, u današnjoj istoimenoj kineskoj pokrajni, prim. prev)
Nekoliko različitih izvora tvrdi da je upravo na tome mjestu Šesti primjenio strategiju kojom je ispunio tri obećanja koja je dao redovnicima u samostanu Drepung.

Bila je rana večer i putnici karavane su postavljali šatore za noćenje. Iznenada je izašao on iz svoga šatora. Na opće iznenađenje bio je odjeven u raskošni crni kostim tantričko-šamanske tradicije (autor navodi termin "crne kape", ali ne navodi izrijekom naziv bonpo ali možemo iz konteksta pretpostaviti da se radi upravo o tome, prim. prev.). Za pojasom nosio je obredni bodež (phurba, prim. prev.) koji je i Veliki Peti često koristio u tantričkim obredima. Šesti je pogledao okupljene i rekao: "Sve što imam ovdje sa sobom, a osobito ovaj misterijski bodež i tantrički kostim treba dati mojoj reinkarnaciji".
Nakon što je tako rekao počeo je bubnjati intenzivnim ritom u svoj mali ručni bubanj, istovremeno izvodeći ritualni ples.
Iznenada se podigao maleni vihor, što je i bilo uobičajeno na planinskim prijevojima. Izgledalo je kao da se vihor pojačava kako se ubrzavao ritam bubnja i njegovi tjelesni pokreti, sve dok su ga promatrači jedva mogli vidjeti od kovitlanja prašine. Unutar vihora vidjeli su kao da se pojavljuju maleni eksplozivni izboji iskri i vatre.
Kao veliko finale svoga plesa Šesti je poskočio uvis i prizemljio se s u meditacijskom položaju, s prekriženim nogama i tijelom savršeno uspravnim u dramatičnoj nepomičnosti.
Svi su čekali u zapanjenoj tišini gledajući netremice u njegov posjednuti lik. Vjetar se smirio i prašina se slegla.
Naposlijetku jedan od atendanata je pristupio sjedećem liku. Čim ga je pregledao atendanta je odmah svladao plač jer Šesti je prestao disati. Preminuo je kako se čini namjernom projekcijom svijesti iz tijela metodom tantričke meditacije.
Tako je ispunio dva od tri obećanja dana redovnicima iz Drepunga- da neće napustiti Tibet i da neće dopustiti Mongolima da mu naude.
Što se tiče trećeg obećanja da će im se vratiti neozlijeđen to je ispunio brzim ponovnim rođenjem u Litangu i povratku u Lhasu u liku Sedmog.


Moj dodatak: kao što je život Šestog Kunduna bio kontroverzan takva je morala biti i njegova smrt. Čak niti ova visokoromantična verzija njegova odlaska (koja je time Tibetancima i najmilija tj. pučki općeprihvaćena) nije kraj kontroverze. U sljedećem i posljednjem nastavku ćemo razmotriti neke alternativne teorije koje u drugačijem svjetlu tumače sudbinu Šestog temeljenu na premisi da zapravo nije umro na jezeru Kunganor, da je scena ritualne smrti bila ili predstava ili se uopće nije dogodila, te da je prava istina o njemu čak još intrigantnije prirode.

Post je objavljen 11.09.2017. u 20:20 sati.