Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mamalavica

Marketing

Što je meni ovo trebalo?



Prošao je još jedan godišnji odmor..čini mi se svake godine da juri sve brže i brže..prvi tjedan dok se privikavamo na novu sredinu i zrak sve ide laganini i pomislim kako ću imati dana za odmor, uživanje, sve ću stići i što je najbolje ne moraš na posao.
Našla sam se sa prijateljicom na kavi i usputno mi ispriča o stresu koji proživljava na dan puta, dok ne sjedne u auto, i na dan odlaska.

Pronašla sam se u njezinoj priči i odlučila zajednička iskustva uklopiti u jedan zajednički post.

Imam malo dijete i pripreme za put traju danima unaprijed..pažljivo pišem sitnice koje bi vjerojatno zaboravila..kako se radi od djetetu sa posebnim potrebama moram iseliti pola stana njegovih stvari. Isto mi je, išla na put dan-dva ili dvadesetdva...od posebne hrane, miksera, robice,lijekova..blabla..kad sve to složim, preostaje mi da se posvetim sebi i složim kofer robe i potrepština, dodam supruga i to je valjda to...puuunn auto stvari...ali boli me briga...moj auto, moje stvari...nikom ih ne uvaljujem da ih ponese...

Nakon što se odradi nervoza pred put i konačno sjedne u auto znam da idemo na more i po pitanju stvari sam mirna do zadnjeg dana. Kako najčešće ljetujemo u roditeljskoj kući, nužno je da nakon pozdravljanja prolazimo kroz ispiranje mozga. Naime, svake godine, ali baš svake, slušam koliko sam stvari ponijela, zar trebam 10 majica i pet para cipela... .lagano se isključim i krenem dalje. Pa čekaj malo? U čemu je problem? Jesam nekoga molila da mi spakira, doveze i raspremi kofer? Ne,ne i ne...

Zadnji dan odmora "mrzim" svake godine, i to zbog drugih, naših bližnjih, koji su toliko komotni u svom ponašanju. Kako odmor odmiče mene sve više vuče želja da se vratim u svoja četiri zida, mir i tišina, nikom ne moraš polagati račune. Lijepo je živjeti zajedno, ali brate mili ograničavajuće...

A zašto mrzim taj dan?
Dva dana prije odlaska zove šogor i moli da mu povezemo kćer s mora koja se odmara dobra dva mjeseca..doslovno od dana kad je škola završila došla je didu i babi na more i izluđuje ih...neću ovo jest, neću se kupat, hoću gledat Violetu i još visit na mobitelu..to je njeno ljeto..
Ona je po razgovoru imala jedan MALI kofer i skateboard..na dan puta dolazi sa velikim koferom, autosjedalicom, skateboardom, dvije velike vreće ljetnih gluparija koje nosi u Zagreb!! Meni je već muka!! Kuham!!

Dolazi svekar sa dvije velike kutije pune grožđa i smokava da mu to povezemo za drugog sina jer njegova žena to obožava...kuham još jače!!

Pogledam auto da nije preko noći osvanula reklama da smo postali autoprijevoznička firma..vidim nismo..
Dolaze moji sa paketom plodova Dalmacije da ponesemo da se nađe..

U tom trenutku suprug se zakači sa svekrom (svojim ocem) i saspe mu u lice kako mu je dosta više vozakanja tuđih stvari..a stari će na to da je bezobrazan, da mu je sve teško, koliko auto imamo pa da ne možemo povest njegovih par stvari, a možemo svojih milijun...još dolazi i svekrva koji mu spočitne kako je nanervirao oca svojim stavovima i da će mu trebali pola dana da se smiri..

Stojim i ne mogu virovat da mi netko nabija na nos da u svom autu trebam imati kvotu koliko čega da ponesem???

I kad smo sve tuđe natrpali izvisili smo sami..ostavila sam veliki kofer svojih stvari jer nisam ga imala gdje staviti...kroz par dana opet ću morat u Dalmaciju pa ću ga skupiti... katastrofa..

Mislim se da li je bolje otići na tjedan dana nasamo i doista se odmoriti ili doći obitelji na ljetovanje na tri tjedna i proživljati ovo svake godine??


Post je objavljen 29.08.2017. u 14:35 sati.