Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina

Marketing

ARAPSKA NAUTIČKA ZNANOST


slika: internet

Htio bih reći par riječi o arapskoj nautičkoj znanosti i time ispraviti jednu nepravdu koju sam nehatom počinio u svojoj knjizi „Kozmologija zlatnog prstena“ gdje je izostalo raspravljanje o ovoj problematici, iako je cjelokupna rasprava o muslimanskom doprinosu svjetskoj znanosti upućuvalo na nju i to stoga, jer mi se čini da ova tematika koja je u bliskoj vezi sa astronomijom i geometrijom nije dovoljno obrađivana niti kod nas niti negdje drugdje. Ne vjerujem, da su razlozi za to političke prirode, prije je riječ o tome, da je nautička znanost kumulativna znanost i da se uglavnom ne osvrće na povijest vlastitih načela.

Odatle se događa, da nautičari uglavnom dobro vladaju nautičkim tablicama, u njihovom orijentiranju otvorenim morem, a takve tablice su u moje vrijeme bile Kotlaričeve tablice i tablice Geodetskog instituta u Splitu, ali da im nedostaju povijesne spoznaje i dugi put nautičke znanosti do najnovijih spoznaja. Da bismo sasvim ukratko uputili na te povijesne momente razvoja nautičke znanosti, posebno uzimajući u obzir arapska i muslimanska iskustva, odlučio sam hrvatskom čitateljstvu predstaviti problematiku pozivajući se na radove Grosset-Grangea i Henri Ranquettea koji su sukcesivno objavljivani od kraja prošlog stoljeća.

Nautičke spoznaje predstavljaju, kako smo već rekli, jednu akumulaciju iskustava nautičara, ali također predstavljaju sintezu različitih znanstvenih disciplina, posebno astronomije, geografije i meteorologije ne zaboravljajući pri tome pitanja mjernih i opservacijskih instrumenata. Najveći broj radova koji se odnose na ovu tematiku dostupni su od kraja 15. štojeća i početka 16. stoljeća i opisuju umijeće navigacije Indijskim oceanom i tu su najznačajniji autori Ibn Majid i Sulejman al Mahri koji su bili nautičari i koji su bili nasljednici stare nautičke tradicije.

Razlozi za to su bili mnogobrojni, a jedan od najznačajnijih je svakako kontakt zapadne, rimske i arapske civilizacije sa kineskom civilizacijom na Istoku u jednom procesu dugotrajne i neobično intenzivne komercijalne razmjene koja je poštojala između njih. To je istovremeno doba velikih otkrića gdje portugalski pomorci ulaze u Indijski ocean koji je ekskluzivno bio domenom arapskih, perzijskih, indijskih i kineskih nautičara za više od pola milenijuma. U ovom oceanu Arapi su djelovali u dva glavna područja, to je bila istočna obala Afrike, obala Omana sa brojnim lukama, njih 37, od kojih su najznačajnije bile Magadiš i posebno Malindi u Keniji, Kilwa u Tanzaniji i Safala u Mozambiku. Na drugoj strani kraljevstvo Delhija od 1206. godine kontrolira cjelo istočno područje. Pomorci su, dakle, bili involvirani u navigavanje uz pomoć jugozapadnih monsuna između ove dvije obale, a onda i dalje od njih. Negdje oko 1420. godine jedan je indijski ili arapski jedrenjak oplovio Cape Town i na taj način ušao u Atlantik.

U ovom putovanju nautičari su slijedili put kineskih pomoraca. Godine 1405. velika pomorska ekspedicija sa kineskim admiralom Zheng He započela je nakon nekoliko pokušaja dokučiti Indoneziju i Indiju i onda prolazeći pored njih dosegnuti Afriku i to su uspjeli negdje 1417. godine i vratili se 1431.-1433. godine. S druge pak strane, Indijski ocean bio je u neku ruku Sino–arapski kondominijum. U 15. stoljeću zatvoreni kopneni putevi trgovine svilom dali su muslimanima monopol u istočnozapadnoj trgovini, ali oni su time profitirali do intervencije Portugala. Kasnije je Bartolomeo Dijaz dosegao Cape Town 1488. godine, Vasko da Gama je stigao do obala Mozambika gdje je susreo arapske jedrenjake pune zlata, dragulja, dijamanata i mirodija i gdje je kao iskusnog pilota zaposlio Ibn Majida poznatoga od 1462. godine po svojim nautičkim zabilješkama.

Fenomen monsuna koji su imali glavni utjecaj na orijentaciju i definiranje pomorske rute uspostavilo je regularne pomorske putove za transporte zlata, slonovače, sirovog materijala za luksuz i trgovinu robljem između zapada i istoka. U povratku nautičari su donosili pamuk, svilu, mirodije, keramiku i porculan.
Zbog meteoroloških karakteristika Indijski ocean omogućuje jedrenjacima dobre brzine na vjetru koji udara o krmu. Zbog toga su jedrenjaci toga vremena u Indijskom oceanu bili dugi i tanki s izuzetnim manevarskim karakteristikama. Od ovoga vremena u pomorstvo su uvedeni pojmovi kao što su precesija, nautička milja, nautičke efemeride, meridijan, geografska dužina i širina, gnomon, azimut, astrolab. Od tog vremena također postoji navigacija i orijentiranje na moru pomoću znakova na kopnu i navigacija pomoću zvijezda i to pomoću sekstanta. Visina zvijezda se mjerila prstima, 12 prstiju predstavljalo je negdje oko 20 stupnjeva. Prijeđena distanca mjerila s zamima. To je osmina distance koju zvijezda dosegne u promjeni visine za jedan prst ili izraženo drugačije, ona predstavlja distancu od 12 nautičkih milja, devijacija zvijezda i nebeskih tijela koji variraju za jedan prst.

Što se tiče pomorskih karata treba reći, da pomorci koji su navigavali Indijskim oceanom do 1500. godine nisu raspolagali nautičkim kartama. Oni su za svoje orijentiranje na moru uzimali aproksimativni kalendar i različite nautičke instrukcije. Njihovo iskustvo pomoraca bilo je najvažnije i najviše se oslanjalo na njega. Što se pak tiče nautičkih instrumenata kompas sa magnetskom iglom bio je poznat Ibn Majidu. Isto tako bilo mu je poznato određivanje koordinata nebeskih tijela pomoću horizonta i visine odnosno azimuta i visine zvijezda koja se mjerila prstima. Međutim, arapskim pomorcima bili su poznati pojmovi kao na primjer pojam „drvo“ ili drveni aparat čime se mislilo na aparat za mjerenje distance zvijezda od horizonta i oni su razlikovali malo drvo, srednje drvo i veliko drvo. Sa druge pak strane, budući je navigacija morem zavisila od sezona poštojala je velika potreba za kalendarom koji se pojavljuje kod arapskih pomoraca jedno stoljeće ranije s tim, da je taj kalendar mijenjan i modificiran s obzirom na putovanja u zavisnosti od monsuna. Tako je od početka lipnja do sredine kolovoza vladavina jugozapadnih monsuna, od kolovoza do rujna u doba Velike Sezone dobro je vrijeme i ono je takvno na cijelom tom području, južnozapadni vjetrovi i sjeveroistočni monsuni vladaju od listopada do travnja, a južnozapadni monsuni od kraja travnja do kraja svibnja.

Što se pak tiče kursa broda, arapski su pomorci razlikovali obalnu plovidbu, plovidbu otvorenim morem i deduciranu rutu i pri svim ovim putovanjima su se orijentirali pomoću zvijezda i to fiksnih zvijezda ponajviše zbog jednostavnije identifikacije na sferi i zbog lakšega memoriranja.

I konačno treba reći, da je ovoj dvojici arapskih pomoraca, Ibn Majidu i Al Mahriju, učinjena golema nepravda da nisu prihvaćeni na način koji oni zaslužuju i da bez obzira na njihovu nautičku nesavršenost, predstavljaju dva imena izuzetne nautičke tradicije kojima današnje generacije trebaju otplatiti stanovite jako važne dugove.


dr Zlatan Gavrilović Kovač

iz knjige "ZNANOST I POEZIJA"


http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php

Post je objavljen 29.08.2017. u 11:43 sati.