Kapitulacija Njemačke i pokušaj Antante na homogeniziranju Bijelog pokreta
Krajem kolovoza 1918., pod napadima Češkog korpusa pao je grad Kazan, a zauzimanjem Kazan na Volgi kontrarevolucionarnim snagama otvoren je put prema Moskvi. U smjeru Kazana nezadrživo napreduje i general Pjotr Nikolajević Krasnov s kozacima. Oni su presjekli željezničku vezu između Moskve i Caricina, čime je glavni ruski grad ostao bez žita sa sjevernog Kavkaza. Upravo tu se, nakon gubitka Sibira i Ukrajine, nalazila glavna žitnica boljševika.
Intervencionističke (ekspedicijski korpusi) postrojbe svojim napadačkim akcijama, američke i japanska vojska na istoku, a Britanci u Arhangelsku i Bakuu, podupiru djelovanje kontrarevolucije. Kako bi barem podigli moral naroda, članovi sovjetske vlade odlaze na bojišta. Trocki u svom oklopnom vlaku odlazi prema Kazanu, a Staljin je poslan u Caricin kako bi osigurao opskrbu krušnim žitom i istodobno se obračunao s ratnim profiterima.
Već krajem ljeta 1918. Crvena vojska poduzima ofenzivu na najkritičnijem Istočnom bojištu. U protunapad krenulo je pet armija (oko 65 tisuća vojnika), pod zapovjedništvom Sergeja Kamenjeva. Veliku potporu tom protunapadu u borbi protiv sibirskih bjelogradsita pružaju partizani svojim djelovanjima u pozadini. Tako je već do listopada u ruke Crvene vojske pao grad Iževsk, Kazan i Samara, a Češki korpus odbačen je i potisnut sve do obronaka gorja Ural. Taj uspješan protunapad Crvene vojske otklonio je opasnost za Moskvu.
Novi zamah i ulazak u novu fazu Ruski građanski rat dobiva nakon kapitulacije Njemačke i povlačenja njezine vojske iz Estonije, Latvije, Litve, Bjelorusije, Krima, Galicije i Poljske. Sada je Antanta mogla sve svoje ekspedicijske snage usmjeriti na gušenje revolucije u Rusiji. Čelnicima i zapovjednicima Antante postalo je kristalno jasno da je jedan od najvećih nedostataka Bijelog pokreta njegova heterogenost i razjedinjenost, te nejedinstvo u vojnom zapovijedanju. Na inicijativu Antante 18. studenog 1918. bivši carski admiral Aleksandar Kolčak proglašen je vrhovnim zapovjednikom i poglavarom Rusije te su mu se morali podčiniti svi ostali generali Bijele armije, ali nekima to nije odgovaralo, pa će se problemi samo 'sakriti pod tepih'.
Sada pak kontrarevolucionarne snage uz potporu stranih vojski, a to je ukupno preko milijun vojnika, započinju tijekom studenog novi napad. Težište napada sada je s juga, gdje se britanska vojska iskrcala u Novorosijsku i Batumiju, a francuska u Odesi i Sevastopolju. Zajedno s Bijelom vojskom Krasnova planiraju preko Krima osvojiti Ukrajinu te napredovati na sjever prema Moskvi.
Istodobno u ofenzivu kreću snage sa sjevernog i istočnog bojišta, kako bi se spojile u području Kotlasa i Vjatke, pa bi otud zajedno krenuli prema Moskvi. Zahvaljujući jakom konjaništvu, snage generala Denjikina i Krasnoga brzo su probile obranu Crvene vojske i prodrle do crte Voronjež – Caricin. Bijela vojska pod zapovjedništvom admirala Kolčaka na istočnom bojištu potiskuju Crvenu vojsku i guraju je gotovo 300 kilometara na zapad.
U ruke Bijeloj vojsci pada grad Perm, a to im omogućava izbijanje na rijeku Vjatka. Istodobno intervencionisti i Bijela vojska zauzimaju grad Šenkursk na sjeveru. Crvena vojska početkom 1919. opet prelazi u protunapad, usmjerivši glavne snage na jug. Uz pomoć rudara oslobođen je Dombas, da bi nakon dvomjesečnih borbi boljševici zauzeli i Ukrajinu s Krimom te potpuno razbili snage Bijele vojske generala Krasnova.
Drugi dio sovjetske vojske potisnuo je kozake kod Caricina, dok im se Denikinova Dragovoljačka vojska uspješno odupire. Ratne operacije vode se i na istočnom bojištu, gdje su odbačene Kolačkove snage, oslobođena Ufa, Orenburg i Uraljsk. Oslobađanjem Šenkurska na sjevernom bojištu propao je plan spajanja kontrarevolucionarnih snaga kod Kotlasa.
Do kraja zime Crvena vojska oslobodila oko 850 000 četvornih kilometara područja na kojem živi 40 milijuna stanovnika. Ta područja čime su gospodarski važna područja, a obnovljene su veze i komunikacije s Uralom, Dombasom i Turkestanom. U Bjelorusiji i Ukrajini uspostavljena je sovjetska vlast. Time je Crvena vojska u ovoj (prvoj) fazi Ruskog građanskog rata reorganizirala svoje snage te je stvorena centralizirana vojna uprava. Stečeno borbeno iskustvo poslužit će joj u novom napadu kontrarevolucije, koji će uslijediti već u proljeće 1919.
crveno konjaništvo Čapajeva pruža potporu crvenom pješaštvu
Post je objavljen 24.08.2017. u 08:36 sati.