Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Rasizam i svi njegovi preračuni


Zamislimo situaciju da u jednom vremenskom periodu u jednoj povećoj zgradi u Milanu na dnevnoj bazi obitava određen broj ljudi, recimo njih 80, od kojih je recimo 55 Nigerijaca. Ne, još bolje, neka spavaonica bude u Stuttgartu sa isto 80 ljudi, a od kojih je 55 Hrvata. Ili, još bolje, neka ostane tih 80 od kojih je 55 Hrvata, ali u jednoj povećoj zgradi u Nizozemskoj. E tako, to će biti ok. Sad zamislimo dalje. Od tih pedeset i pet Hrvata, 30 je dokazano nekog okralo, 15 dokazano nekog ubilo, a 5 dokazano nekog silovalo.

Racionalan zaključak bi dakle bio koji? Pa da se nekim životnim spletom okolnosti u toj nizozemskoj zgradi sa 80 obitavaoca pored 30 nekriminalnih nekako našlo i 30 lopova, 15 ubojica i 5 silovatelja. A što je očito popriličan i zabrinjavajuć broj kriminalaca.

No kakav bi zaključak izvukao nizozemski rasist i ksenofob? Samo se poslužimo uobičajenim i svakodnevnim primjerima rasističkog zaključivanja te ih primijenimo i na ovu hipotetičnu situaciju. Zaključak svakog nizozemskog rasista i ksenofoba (a i talijanskog, i njemačkog, i rasista općenito) na ovu informaciju bi bio - da su eto Slaveni - Balkanci (u ovom slučaju Hrvati) ubojice, lopovi i silovatelji (kao rasa i narod).

(Hrvatski rasist bi naravno tu optužbu na svoj račun odbio, ali bi je zato prvom prilikom primijenio na neki drugi nemili mu narod.)

Bez sumnje, nema spora da neki od Slavena-Balkanaca-Hrvata to doista i jesu, dakle ubojice-lopovi-silovatelji (a u ovoj zamišljenoj zgradi i svih dokazanih 50, jer zgodi se to da na istom mjestu nekad bude ne jedan mamlaz, cinik bi nadodao: da primaju saborsku plaću), ali ako se u nekoj zgradi našao vanredan broj ubojica-lopova-silovatelja koji su eto Hrvati, nisu i svi Hrvati ubojice-lopovi-silovatelji, jer - kriminalitet nije urođena genetska karakteristika da bi se nasljeđivala i stjecala rođenjem.

No rasisti i ksenofobi će svoje predrasude i logičke podbačaje nerijetko „argumentirati“ specijalnom rasističkom računicom koja po njima eto kao očigledno dokazuje da su ti / Drugi recimo rečeni Slaveni-Balkanci, Srbi ili Hrvati tomu „nepobitno skloniji“ nego recimo oni / Mi, domicilni stanovnici domovine Cosa nostre (rečeni Talijani oliti Nijemci oliti Nizozemci).

„Očito da su Romi skloniji kriminalu od ostatka populacije“, jel`, to bi bio taj vrlo drag im „argument očitosti“.

O socijalnim, gospodarskim, političkim, društvenim okolnostima i (ne)mogućnostima u kojima se odvija razvoj, odgoj i život neke skupine i pojedinaca u skupini, u takvim računicama pak nema riječi. Kompleksnije premise tog tipa su za rasistički sklop višak i misaono smaranje. Intelektualno lijenima lakše je zaključivati naprečac. Za bigote je sve jednostavno i jasno: „Cigići kradu jer su Cigići, ne? Bugari su Cigani jer su Bugari, ne? Crni su lijenčine jer su crnci, ne? Muslići siluju jer su muslići, ne? Slaveni su schiavi jer su Slaveni, ne? Židovi su farizeji jer su Židovi, ne? Srbi su četnici jer su Srbi, ne? Hrvati su ustaše jer su Hrvati, ne?“


Naravno, kad se iz nečijih usta čuje takav diskurs - kao da nam je predstavljajući se pružio vizitku na kojoj velikim slovima piše „Mirko S. Zlikowsky, Zli Kreten i Neviđeni Glupak“. Otprilike ekvivalentno ispadima onih glasnih agresivnih pijanaca koji se sramote po slavljima, a rodbina i prolaznici ih zaobilaze u velikom luku jer svakom civiliziranom čovjeku naprosto bude neugodno da ga se vidi u društvu kapitalne budale.

*rasizam (prema rasa) - ideologija prema kojoj među ljudskim rasama postoje nepremostive razlike i hijerarhijski odnos.
Teorija, odnosno ideologija, po kojoj između rasa koje čine ljudski rod postoje značajne biološki uvjetovane razlike. Gotovo uvijek, rasistička ideologija vezana je s idejom da je “miješanje rasa” nepoželjno te da su neke rase vrednije, prirodno superiornije od drugih, pa je prirodno da budu u superiornom položaju što opravdava korištenje sile da se taj položaj održi i spriječi “kvarenje” rase.“

*ksenofobija (kseno- + -fobija) - iracionalan osjećaj tjeskobe ili straha od stranaca. Često se izražava u predrasudama, stereotipima i odbojnim stajalištima o strancima te djelatnim suprotstavljanjem njihovoj prisutnosti u zajednici, što vodi diskriminaciji, segregaciji, sukobima, a u nekim slučajevima istjerivanju i fizičkom istrjebljenju stranaca.

Spletom raznih okolnosti ovih se dana nerijetko nailazi upravo na takav diskurs kojeg se svaki pristojan i pametan čovjek stidi. Ali što je uopće u prvom redu toliko zažuljalo dežurne rasiste i ksenofobe da su se javno krenuli prostirati u rasističkim outanjima?

Desničarskim ekstremistima silovanje Hrvatica smeta samo kada su optuženi azilanti

Biti će da je o ovom članku riječ koji, za one koji su sposobni kvalitetno s razumijevanjem čitati i promišljati, vrlo trezveno ukazuje na veliki društveni problem nasilja nad ženama bačenog u sjenu jačanja ksenofobnog narativa o izbjeglicama i migrantima te poziva na racionalnije promišljanje i realno sagledavanje svih faktora jednadžbe bez masovne histerije, stereotipiziranja i predrasuda.

Vratimo se sad na zamišljenu situaciju s početka teksta. Iako priroda životne zgode u ovoj ilustraciji o rasističkom pogledu na svijet i nije bitna, možemo za mir usplahirenih duša evo dodati da su ostalih 30 obitavaoca one prenapučene zgrade, kao što se već moglo i pretpostaviti - zatvorski čuvari, radnici u administraciji, čistačice i kuharice. Jer riječ je o kaznionici. Fiktivnoj, naravno. No isto je tako primjerice mogla biti riječ i o zgradi nekog kvartovskog nebodera ili moćne multikompanije ili radničke spavaonice ili nekog kampa ili hotela. Sa domicilnim stanovništvom. Ili turistima. Ili izbjeglicama. Ili bauštelcima. I pripadajućim im potencijalnim nekriminalnim građanima, kao i onim kriminalnim. Bilo koje zemlje. U bilo kojoj zemlji.

No ne i za onaj sramotni rasistički narativ, jer u slučaju rasističko-ksenofobnog narativa uvijek će problematični(ji) tj. predodređeni(ji) za kriminal (svojim podrijetlom) biti Oni / Drugi.

Naime, rasisti i ksenofobi u pravilu pojedinačni krimen ili osobinu Drugoga (koliko god ne/učestalo to pojedinačno kriminalno ponašanje bilo) logički kvarno poopćavaju na karakteristiku grupe tj. nacije-rase, pripisujući dakle njihovom drugom/drugačijem, stranom, imigrantskom porijeklu – kriminalne predispozicije.

Nerijetko pri tom svoje maligne rasističke poglede potkrepljuju netočnom i nekritičkom statistikom, manipulativno dovodeći u korelaciju koješta - a korelirati se doslovno može sve i svašta (pa i cijenu izvoza južnoameričkih banana sa brojem telefonskih stupova ispred kineskog dućana koji banane prodaje). Pa će tako uvijek nekakav dežurni rasist i ksenofob krivotumačeći statistiku kao nehajno ustvrditi da su imigranti -eto brojke kažu- deset, pedeset (pa i stotinu i više puta), ništa manje do -skloniji- kriminalu od ostatka domicilnog stanovništva.

Baš kao što su to isto nekoć kao nehajno dokazivali i nacisti koristeći frenologiju (i mengeleovski izvitoperenu eugeniku), pripisujući -kroz egzaktna mjerenja i brojke- duševna svojstva mrskih im pojedinaca tj. cijelog naroda (Židova) obliku njihovih lubanja (izgledu, porijeklu etc.).


Židovi su po nacistima i statistički dokazano bili - niža kriminalna rasa, sklona i sklonija svakoj opačini i zločinu, jer su naprosto bili Židovi. Premjereni, pobrojeni i obrojčeni. Na kraju i doslovno. S rezultatom koji je poznat.

Velim, vrlo je uočljivo kad je o naci-diskursu riječ da je riječ o zloćudnicima koji su i u egzaktnim znanostima tražili alibi za svoje zločinačke namjere. No ne postoji niti će ikada postojati matematika iza koje bi se mogao skriti (koja bi abolirala) transparentni rasizam takvog narativa.

No hajmo još jednom pribjeći fikciji i primjerovati onu krivotumačeću statističku korelaciju, da se kroz diskurs rasista-ksenofoba lakše stekne dojam o manipulativnosti takvih manevara:

- U kraćem periodu na sjeveru Irske desila su se recimo dva nedjela koja su počinila dva crnokosa gosta irskog hotela Arthur Griffith. Ako znamo da u tom hotelu trenutno boravi 500 crnokosih gostiju (a tko će ga znati -umovao bi taj kao silno duševan zabrinuti irski nacionalist- iz kakvih sve svjetskih pripizdina u Irsku kojekakvi stižu), i zanemarimo li činjenicu da od tih 500 nisu svi punoljetni ili bar dovoljno zreli muškarci sposobni za počinjenje nedjela, kao i vjerojatno netočan podatak da u Irskoj živi 4 milijuna ljudi – ispalo bi da crnokosi iz Griffitha čine populacijskih 0,000125 %. Usput ćemo također zanemariti i činjenicu da crnokosi iz Griffitha nisu jedini stanovnici i gosti s crnom kosom koji godišnje pohode i/li borave u Irskoj, kao ni da Irska nije jedino svjetsko obitavalište osoba s crnom kosom. Pa ako još uzmemo i prošlogodišnja 226 nedjela kao nekakav godišnji irski prosjek i stavimo ga u korelaciju s ova tri (jen-dva-tri, jel`, manje-više, gore-dolje) crnokosih gostiju hotela Arthur Griffith, dolazimo do postotka od svega 1.3 % nedjela crnokosih, što je povoljniji postotak za crnokose nego li je onaj službeni do kojeg su došli irski laburisti. Međutim, ako sad tih 1,3 % nedjela koreliramo s onih populacijskih 0,000125 %, dobiti ćemo podatak da su crnokosi hotela Arthur Griffith čak 104 puta skloniji počinjenju nedjela od ostatka plavokosog stanovništva u Republici Irskoj. -

Dakle što nam poručuje ovakva preračunica? Ona je optužba svih crnokosih za natprosječnu sklonost potencijalnom prijestupništvu - na osnovu boje kose dva, pardon, tri prijestupnika iz jednog hotela. Dakle verbalno prišivanje žute zvijezde na rukav crnokosih, obilježavanje i uvijeni poziv na progon svih, jer, ljudi, hej, dva-tri su uhvaćena u prijestupu (a potencijalno vrlo moguće i više) - a crna im kosa! Dakle crnokosi su nesumnjivo višepostotno skloniji zločinu!

Argument ovdje bi dakle na prvoloptašku bio da eto „brojke ne lažu“. A jel`?


Ali ok, ok, nećemo cjepidlačiti, možemo se čak i složiti da brojke na koje se u ovom slučaju nekakav rasist poziva ne lažu. Ali o čemu ne lažu? Ne lažu o sebi, tj. preciznim matematičkim pravilima i ponašanju brojki po tim pravilima. No primjenjujući potpuno isti rasističko-zlonamjeran način rezoniranja i istu formulu izračuna (koji, jel`, ne laže), isto se tako možemo implicirajući pitati koliko bi se umnoženija od prosjeka recimo pokazala sklonost svih Hrvata (naroda) potencijalnom počinjenju nedjela samo na osnovu korelacije i izračuna postotka onih 50 Hrvata iz nizozemske kaznionice u odnosu na nizozemsko stanovništvo? Ili da se kojim slučajem ta kaznionica našla u Kneževini Lihtenštajn? Budući da brojke, jel`, ne lažu?
Lijepo sve izračunaš, nalijepiš etiketu „eno Hrvati su 2, 3, 10 ili stotinu puta skloniji (od Nizozemaca ili Lihtenštajnaca)“ i pun sebe paradiraš pred susjedstvom s verbalno podignutom desnicom u zraku. Zgroženi bi susjedi tog susjedstva kroz prozore malo ćirili što krelac od sebe vani radi, spekulirajući jel` u pitanju bjesnoća ili sunčanica, a onda bi se sa sve bližim zvukom marice i sirena sanitetskog vozila lihtenštajnskog psihijatrijskog zavoda, kako to već u uljuđenim zemljama ide, iz nečijeg stana možda začula i ona anegdotalno-matematička TBF-a:

„U redu, Alberte, ovo je u redu, al koji je ovo kurac, donesi kredu.
Da ti nacrtan na ploči, jednom za svagda,
neš ništa postić bez puno rada.
Učiti, učiti i samo učiti,
jer jedino tako možeš razlučiti šta je dobro, a šta nije,
šta se smi uvrstit, a šta ne smije.
Sve se mora dobro promatrat.
Evo, npr., na "c" ti fali kvadrat.
Ostalo je dobro, manje više, i Alberte zapamti:
Alles ist relativische!“


Kenedijeve život nije mazio i statistika bi o toj familiji u odnosu na druge također mogla implicirati koješta, no sigurno da nisu od sebe prirodno skloniji tragičnim završecima (samo zato jer su eto Kenedijevi, ne?), ovima koji su među njima tragično okončali tako se posložilo, sjebale ih okolnosti, narod bi rekao sudba. Ostali iz klana okolo ne hodaju s urođenom kletvom niti su njome obilježeni, ali ju im itekako kači - praznovjerna okolina.

Ukratko rečeno: rasistu, izračunao si toliku i toliku učestalost nečeg (u slučaju Kenedijevih - tragičnih završetaka, u nekom drugom - kriminala) u toj sredini / tom mjestu, a ne nečiju "sklonost" (kao duševnu karakteristiku) tragičnim završecima ili kriminalu.

Naime što, selektivan pristup može dati matematički točne rezultate, ali svejedno kvarne i zavaravajuće (logički i etički). Statistički je to tako kad se više nečega, a u ovom slučaju prijestupnika -dakle ne Hrvata, Nigerijaca ili Afganistanaca, već više prijestupnika- iz tko zna kakvih okolnosti nađe na istom mjestu i matematički digne koncentraciju, postotak i vjerojatnost. No niti potencijalni svemirski postotak niti vjerojatnost ne dokazuju da su svi Hrvati, Nigerijci ili Afganistanci, ili svi svjetski muškarci ili žene sa crnom ili plavom ili na koncu masnom kosom -skloniji- kriminalu i kriminalci. U slučaju takvih tvrdnji riječ je naprosto o kratkoj pameti, predrasudama i zlim namjerama uvijenima u brojke koje bi trebale dokazivati da je tvrdnja o kriminalnijoj prirodi Njih/Drugih validna.

Što takva namjerovno kvarna računica onda zapravo ilustrira? Pa samo to da će prosječni rasist i ksenofob veći broj (postotak) prijestupa i prijestupnika na jednom mjestu po potrebi svojih predrasuda (pro)čitati kao abnormalnu prirođenu sklonost kriminalu cijelog naroda/nacije/skupine koja im je mrska.

Toliko o tome. I kriminalizirajućoj crnoj kosi.

Kićo, sad ti - ožeži!



I za kraj iz Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža o modernom rasizmu:

„Novi rasizam, za razliku od staroga, ne ističe biološke, nego kulturne razlike među skupinama. Kultura se shvaća kao oblik ponašanja, običaj ili način života koji neku skupinu ljudi (»njih«) patologizira, tj. čini manje ljudskom, najčešće »lijenom« i »opasnom«, u odnosu na drugu skupinu (»nas«). U SAD-u, Australiji, Novom Zelandu i Zapadnoj Europi od 1970-ih javljaju se novi oblici rasne segregacije na tržištu rada i na području stanovanja koji se opravdavaju kult. razlikama. Bijeli neorasisti u SAD-u npr. kult. navike Afroamerikanaca objašnjavaju kao rezultat robovlasništva koje je među Afroamerikancima proizvelo »kulturu neodgovornosti«, promičući lijenost, krađu i sl., pa se segregacija smatra normalnim načinom da se kultura bijelaca od nje zaštiti. U Zapadnoj Europi novi rasizam dolazi do izražaja u doba gosp. kriza, kada raste popularnost krajnje desnih stranaka, koje se zalažu za zabranu daljnjeg ulaska stranih radnika u zemlju, pa i protjerivanje dijela postojećih useljenika. Također, za razliku od starog rasizma, novi rasizam ne vidi se samo u segregaciji, nego i u asimilaciji od strane dominantne kulture. Općenito, tri su elementa po kojima se može prepoznati novi rasizam. Prvo, mora postojati dihotomija Mi – Oni. Budući da nastaje rano u razvoju ličnosti, ta dihotomija sama po sebi ne čini dovoljnu osnovu za rasizam, ali mu pridonosi. Drugi je element umanjivanje važnosti drugoga, o kojem se govori kao o djetetu ili divljaku, dakle kao o nekom tko je tradicionalno zaostao i nerazvijen. Treći je element novoga rasizma moć kojom se položaj drugoga institucionalno umanjuje, kontrolom pristupa tržištu rada, polit. položajima, obrazovanju i medijima te stanovanju u susjedstvu stanovnici kojega pripadaju skupini Mi.
Borba protiv rasizma dobila je do sada najjači pravni izraz u Međunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, koju su 1969. potpisale države članice Ujedinjenih nacija. Isto tako, u ustavima najvećega broja zemalja diskriminacija na rasnoj osnovi izrijekom je zabranjena, što je jedan od osnovnih preduvjeta poštovanja i zaštite ljudskih prava. Ipak, mnogi slučajevi rasne diskriminacije na poslu, rasne segregacije u području stanovanja ili rasističkih stereotipa u medijima, od trivijalne književnosti do filmova, održali su se do danas.“



Post je objavljen 23.08.2017. u 22:00 sati.