Jorge Bucay
Izdavač: Fraktura 2007.
Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takva može te procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost.
Da se ja ponašam drukčije, drukčije nego svakoga dana, drukčije od drugih, možda bi se s vremenom sve promijenilo.
Da mogu postići da budem odaniji sebi, iskreno i neprestano odan, koliko bih samo ljubazan, srdačan, velikodušan i plemenit bio.
Ne hodaj ispred mene jer te možda ne mogu slijediti. Ne hodaj iza mene jer te mogu izgubiti. Ne hodaj ispred mene jer te mogu zgaziti. Ne hodaj iznad mene jer bi mi mogao postati težak. Hodaj pokraj mene jer smo jednaki.
Svaki put kad vidim nešto što mi smeta kod druge osobe, bilo bi dobro prisjetiti se da je to što vidim u najmanju ruku i moj problem.
Odmarati se, mijenjati aktivnosti, raditi druge stvari (opa. osim redovnog posla) često znači da oštrimo svoje oruđe. Uporno raditi nešto na silu, naprotiv, uzaludan je pokušaj pojedinca da voljom nadoknadi nesposobnost u određenom trenutku.
Nitko ne griješi. Samo svatko vidi stvarnost s različitih gledišta. Jedina je pogreška, gotovo uvijek, misliti da je moje gledište jedino s kojeg se razabire istina.
Ti, ja i svi drugi odgojeni smo u toj glupoj ideologiji. Uvijek nam nedostaje nešto da budemo sretni, a samo sretni možemo uživati u onome što imamo.
Stoga smo naučili da će sreća doći kad kompletiramo ono što nam nedostaje…
A kako nam uvijek nešto nedostaje, ideja se vraća na početak i nikad ne možeš uživati u životu…
Čitavo postindustrijsko društvo utemeljeno je na posjedovanju, a ne na bivanju, kako bi rekao Erich Fromm.
Znam da je život, pravi život, zbroj onih trenutaka koji nam, ma koliko kratkotrajni bili, omogućuju da osjetimo sklad svemira.
Svi trebamo tuđu potvrdu. Ali ako je cijena ta da prestanemo biti ono što jesmo, ne samo da je previsoka nego se pretvara u nesuvislu potragu: počinjemo sličiti onom čovjeku koji je tražio svoju mulu po čitavom selu dok je jahao.. na svojoj muli.
Kad se neko obilježje pokazuje više od drugih, to nije uvijek znak da u nama prevladava obilježje, nego je često ta prevlast samo izraz velikog napora da sakrijemo drugu polarnost, kako bismo je izbjegli, kako bismo joj se oduprli, kako bismo je potisnuli.
U laži vjerujemo zbog nekoliko razloga, ali posebice zato što želimo vjerovati u njih.
Zašto si opsjednut time da tebi lažu, pitao sam neki dan.
Opsjednut si jer si htio vjerovati da je ono što ti kažu istina!
Odgovorio je na svoje pitanje.
Nitko nema više mogućnosti da upadne u laž od onoga čija se laž poklapa s njegovim istinama.
Post je objavljen 11.08.2017. u 13:33 sati.