Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/asboinu

Marketing

Španjolski građanski rat

Athumanunhov zaključak Španjolskog građanskog rata (nastavak)

Nadalje, prema Athumanunhovim izračunima, do kojih je došao zbrajanjem unutrašnjih i vanjskih troškova rata Nacionalista i Republikanaca, Španjolski građanski rat koštao je ukupno 30 milijardi pezeta. Od te divovske brojke 20 milijardi ide Republikancima, a 10 milijardi Nacionalistima.

No, ta cijena nije ništa u usporedbi s cijenom što je plaćena ljudskim životima (nestalo je ljudi u naponu snage koji su itekako bili potrebiti kao radna snaga, bitke su osakatile i zauvijek pretvorile u teške invalide mnogo mladih i zdravih ljudi, a mnogi su završili u trajnoj emigraciji – po Athumanunhu).

Athumanunh će tu pridodati i veliku štetu koja je nastala u kulturnom pogledu, kao npr. egzil pjesnika Juana Ramona Jimeneza, ili pak možda smrt Lorke … Na nekretninama rat je prouzročio velike štete koje opet po Athumanunhovim izračunima iznose oko 4,5 milijardi pezeta. Opet, nesagledive su štete nastale na crkvama koje su mnoge bile spomenici ljudske religijske kulture i cjelokupne baštine. Tako je tijekom bitaka potpuno uništeno 150 crkava, a oštećeno je 4850, od kojih čak 1850 izuzetno teško i nenadoknadivo. Ukupno je teško razoreno 173 gradova i sela koji su razoreni do temelja, a još je oko 250 000 kuća bilo toliko oštećeno da se u njima nije moglo stanovati.

Isto tako Španjolska je izgubila trećinu stočnoga fonda koji je zauvijek uništen, a sreća je ipak što obradive površine i druge gospodarske zgrade nisu pretrpjele znatnija razaranja i zagađenja (kod zagađenja Athumanunh misli na kontaminaciju obradivog zemljišta minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima). Rat je teško oštetio i željeznicu, pa je tako uništeno 1309 lokomotiva, 30 000 teretnih i 3700 putničkih vagona. Iako su ceste ostale u dosta dobrom stanju bilo je premalo kamiona koji nisu uništeni u bitkama.

Izgubljena je trećina trgovačke mornarice, odnosno oko 70 brodova što iznosi oko 220 000 BRT. Zalihe sirovina i hrane bile su gotovo nikakve, a izbijanje Drugoga svjetskoga rata u rujnu 1939. godine još više je usložio nastalu situaciju u Španjolskoj koja nije mogla nadoknaditi prijeko potrebite zalihe i pričuve nabavkom iz inozemstva. Tako su ratne godine Španjolsku pogodile kao 'godine gladi' i opće neimaštine.

Isto tako, Nacionalisti su imali dosta sreće. Naime, da su Republikanci razvukli rat do proljeća 1939. i da nije bilo vojnoga udara brigadira Casade španjolski rat mogao se u potpunosti stopiti s nadolazećim Svjetskim ratom (kriza oko Čehosloačke, jamstvo Poljskoj od strane Francuske i Velike Britanije, pregovori Francuske i Velike Britanije sa Sovjetskim Savezom o ratnom savezu i možebitna intervencija francuske vojske u samoj Španjolskoj), a tada bi sve bilo kudikamo drugačije.

No, isto tako, da su htjeli, Nacionalisti su mogli rat završiti kudikamo prije i s manje žrtava, po Athumanunhovim procjenama možda čak i do dvije godine prije, samo da su pokazali malo želje. No, Nacionalisti, točnije Franco, Sanjurjo, Mola, Kindelan, Varela, Yagüe, časnici koji su svoju slavu stjecali na vrućem marokanskom suncu i pijesku odbacivali su svako primirje s Republikancima baš kao i s Marokancima Abd el Krimom.

Tako su oni zapravo jedan kolonijalni križarski rat prenijeli i u domovinu i izazvali teške i nesagledive posljedice. Nadalje, republikanci nikada nisu, iako su mogli i imali snažnije ratno brodovlje, stekli nadmoć na moru. Poradi svega toga Nacionalisti su postavili pomorsku blokadu koja će koštati Republiku, jer koliko god je nacionalistička flota bila efikasna, to je Republikanska bila skroz na skroz pasivna i neslavno se ponijela tijekom cijeloga rata.

U samom početku rata Republikanci su imali nadmoć u zraku, ali su je postepeno gubili. Pojavom sovjetskih zrakoplova republikanci su nakratko vratili zračnu nadmoć, ali opet pojavom njemačkih i talijanskih zrakoplova istu su vrlo brzo i izgubili. Glavni je krivac gubitka zračne nadmoći Republikanaca uporaba zrakoplova na starinski i bojažljiv način, odnosno vojnički rečeno rabljena je zastarjela taktika iz Prvoga svjetskoga rata.

U samom ratu Nacionalisti su imali oko 1300, a Republikanci 1500 zrakoplova, a to je impozantna zračna snaga, jer za usporedbu, u tim danima Njemačka raspolaže sa 2000, Francuska s 3000, a Velika Britanija s 1500 zrakoplova. Sve u svemu, Nacionalistička vojska bila je kudikamo bolje organizirana od Republikanske vojske. To se ogleda u pogledu vojničke stege i organizaciji pozadine, a sve se to ogleda u lakoći kojom su Nacionalisti manevrirali svojim pričuvama u prebacivanjima s jedne bojišnice na drugu.

Dakako, veliku ulogu tu je odigrala njemačka vojnička i tehnička obuka, ali i sreća po Nacionaliste što su se na njihovoj strani našli mladići srednjeg stališa koji su se školovanjem mogli bolje osposobiti za niže časnike, nego što su to mogli činiti Republikanci sa svojim kandidatima.

Nadalje, republikanske milicije koliko god da su bile efikasne u obrani, toliko su bile smušene u napadima. To se vrlo zorno pokazalo kada su anarhističke milicije propustile iskoristiti svoju nadmoć na aragonskoj crti bojišnice poradi svojeg stalnog protivljenja za stvaranjem regularnih vojničkih postrojbi, stalno se pribojavajući da će se one bespotrebno birokratizirati, što pak se na kraju i dogodilo s Republikanskom vojskom koja je 'kako tako' stvorena, ali dok se tijekom provedbe obrane pokazala efikasnom, u povlačenjima, napadima i protunapadima pokazala 'skroz naskroz' nesposobnom.

Eh, ovo se sve opet otegnulo, a Athumanunh bi još toga imao za napisati, pa će nastaviti sutra.




Post je objavljen 03.08.2017. u 07:03 sati.