Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kurac

Marketing

Gijom Miso (Guillaume Musso) me je odbijao, priznajem pomalo površno, prvenstveno dizajnom korica za vlastita dela - nije mi se svideo taj živopisni dizajn i stvorio sam sve moguće vrste averzije prema toj slikovnici sa ženom kad bih na istu naišao u knjižarama, zaobilazio sam. Nije mi se davao novac i zaista nekako kad dajem novac volim da volim. S druge strane, do mene su dolazila sva veća pozitivna oduševljenja i frapiranja vezana za ovog francuskog pisca; te taj Miso piše fantastično, te ovo, te
ono...!


Ovog meseca sam započeo čak četiri knjiga koje uporedno iščitavam - što i nije toliko loše jer za takvo jedno vrhunsko manipulisanje je potrebno upamtiti ono pročitano a ne čitati kroz izmaglicu i odsutnost koja se pak meni često dogodi što opet nije loše ako i sami pišete jer retko kad možete previše isnspirasani dotičnim delom.

Šalu po stranu, čini mi se da je tu reč o nekom traganju za vlastitim sadašnjim trenutkom odnosno potraga za onim što nas može misaono utopliti ili na tren razdrmati, spokojno umrtviti. Retko kad nailazim na takva dela međutim kad naiđem to budu stvarno veseli trnci i odavanja veličanstvenih priznanja, i ceremonija u mojoj glavi za nekim svečanim stolom ispunjenim svećama i klasičnom muzikom; svakim novim ispisanim retkom taj pisac opija i bude sve veći, veći i veći, prosto čini ovaj svet lepšim no što jeste. I ja to cenim, ima tu mnogo posla.


I moja malenkost naposletku drži u rukama: "Central Park", Gijom Miso. Započeto danas. Strana trideset i neka.
Pa, ako bih stvarno bio iskren uopšte me nije oduševio njegov stil pisanja, zapravo iako me nikako ne dotiče niti me se tiče njegov rad delimično osećam neku vrstu neprijatnosti budući da mi nešto škripi u dijalozima koji bi po nekom pravilu trebali da budu tečni. Jednostavno nije mi nešto uverljivo a da me iko pita šta tačno, ne bih znao. Možda na francuskom to zvuči lepše.

Čini mi se da Gijom Miso više piše na caku. Šablonske knjige je pisala i Agata Kristi i iz tog razloga mogu da razumem čemu subjektivna oduševljenja ovim francuskim piscem jer i moja su ista britanskom kraljicom zločina. Shvatam takođe da su njegove knjige pogodne za ekranizaciju zbog svojih priča obično, pretpostavljam, nemoguće izvodljivima a opet na kraju vrlo mogućim. I kako kažirpstom i palcem izvodim jogu na uglu belih stranica sasvim sam siguran i ubeđen da Gijom Miso sprema teran za finalni kraj koji će biti skroz neočekivan.

Nagađam.

I tad nastaje pisana č a r o l i j a.



Iako je u pitanju romanopisac po kvalitetu je daleko od Džejn Ostin i sličnih koji su zaista bili i pristupno i idejno na visokom nivou.

Sve u svemu, lako štivo i savim prikladno za ove letnje tople dane.
Neće se Koeljo ljutiti. :P

Post je objavljen 30.07.2017. u 19:01 sati.