Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mcmlx

Marketing

sloboda uvjeravanja

Postoji li itko tko se nije susreo s osobom koju je nemoguće uvjeriti argumentima u nešto nesporno za 90 i nešto posto populacije.
Osobom iz skupine onih ostalo posto, „skeptika“ koji pate od sindroma negacijskog poremećaja.

Argumenti, temeljeni na činjenicama, pri tome ne pomažu, nego često još pogoršaju diskusiju, pa skeptici odu u krajnost (npr protivnici cijepljenja u SAD idu na „rubeola party“ kako bi se razmijenila zaraza).
Krivac za ovaj fenomen su dva svojstva ljudske psihe:

- greška potvrđivanja (svi smo zapravo u određenoj mjeri skloni uvjeriti se brže i jednostavnije od stvari koje se uklapaju u našu sliku svijeta);
- bumerang učinak (kad smo uvjereni u nešto, svaki pokušaj razuvjeravanja još više pojačava naše postojeće uvjerenje bez obzira na činjenice).

Što je tematika ideologičnija i emocionalnija, to je efekt odbijanja jači, bez obzira na protuargumente.

Dokazana je i izreka o laži koja se ponavlja i proporcionalnim rastom pobornika u tom fenomenu.

Ljudi su oduvijek voljeli slušati priče, od baka, roditelja, prijatelja, do današnjih multimedijalnih sustava.
Danas to po mass-medijima nazivamo – Storytelling.

Najjednostavniji crtež ili mrlja su ponekad dovoljni da istaknu ljudski instinkt za Storytelling-om.
Čvrstim činjenicama je vrlo teško suprotstaviti se jednoj dobro ispričanoj priči.
Da li više vjerovati očima ili ušima?

Kako bi uspjeli (raz)uvjeriti nevjernog Tomu za početak ne treba mu reći da je lud, nego mu u svrhu samopotvrđivanja udijeliti kakav kompliment, što povećava vjerojatnost integracije korigirane informacije u vlastitu sliku svijeta.
Mitove, laži i glasine bi trebalo izbjegavati, ne spominjati ih ako je to uopće moguće, a sve kako bi fokus prebacili na činjenice.
A kako je ponekad manje zapravo više, reducirati činjenice na dvije tri važnije kako višak informacija ne bi zbunio sugovornika.
Svaka informacija (točna i lažna) stvara u ljudskom mozgu mentalnu sliku i njezinim pobijanjem ili otklanjanjem nastaje praznina koja se mora odgovarajuće popuniti.

Ovaj pristup jest teoretski, ali počiva na praktičnim znanstvenim eksperimentima, što znači da bi trebao dati rezultat.

Ne bi trebalo posustati čak i ako diskusija pojača nečije zablude, jer svrha rasprave ne leži u pobjedi nego u - dobitku
.
Dakako, prije svega, je bitno da čovjek uvjeri u nešto prvo sam sebe.




Post je objavljen 25.07.2017. u 21:16 sati.