Glavni lik ove nazovicrtice bio je gladan, gladan kao vuk. Zato je pristavio ražanj da na njemu ispeče zeca, ali onda je shvatio da mu je zec u šumi. Otišavši u šumu, našao je umjesto zeca lisicu pa ju je krenuo tjerati, da mu ne plaši zeca. No, tjerajući lisicu, istjerao je vuka. A taj je vuk, premda je imao novu dlaku (sezonsko sniženje, nije mogao odoljeti), imao i dalje istu ćud. A ta je ćud bila ona jedna jedina vučja, a ne neka nasumična, kao u ljudi, gdje njih stotinu ima isto toliko ćudî. Shvativši u kom grmu leži zec, glavni se lik dao u trk jer je sad prema njemu jurio vuk, ljut kao ris što ga je ovaj omeo u odmoru nakon ručka. Dok je bježao, priznao je glasno da je pogriješio, nadajući se da će mu se tako barem pola oprostiti. No, vuk ga je nemilice nastavio ganjati jer je bio već sit svega (ne samo ručka), a sit gladnu ne vjeruje. Osjetivši da polako ostaje bez daha, glavni se lik okrenuo i pitao vuka:
- Pa dobro, što je tebi, čovječe?
- Kako čovječe?
- Ponašaš se prema meni kao neki vuk, a ako je čovjek čovjeku vuk, a ja čovjek, onda si ti jamačno čovjek.
To je vuka toliko zbunilo da je napola stvarno postao čovjekom.
Tako su nastali vukodlaci.
Hvala na pažnji.
P. S. Odgovor na nagradno pitanje (nagrada je to da smijem objaviti post) ovaj je put "čovjek". Ili mi blog stvarno čita misli, ili ja ne znam što pisati pa inspiraciju tražim na krajnje čudnim mjestima.
Post je objavljen 15.07.2017. u 10:58 sati.