Pregled posta

Nasilje nad životinjama kao izvor antisocijalnog ponašanja

''Animal cruelty'', prevedeno na hrvatski jezik – okrutnost prema životinjama, danas je (na sreću) sve više prisutna tema u našim životima, što preko medija, što na društvenim mrežama (uglavnom je potiču vrijedni volonteri koji svoje vrijeme, ljubav i živce troše na zbrinjavanje i spašavanje životinja). Do prije desetak godina, ta tema je više izgledala kao tabu tema – zanemarena od strane struke i ''malog čovjeka'' u potpunosti.

Ako se malo potrudimo i pretražimo društvene mreže (konkretno Facebook), možemo naići na niz udruga (Udruga Sehaliah, Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Indigo, Udruga SPAS, SUZA - Savez udruga za zaštitu životinja Grada Zagreba, Udruga za zaštitu životinja Sedma od Devet) koje se bave zaštitom i zbrinjavanjem životinja. Prizori koje svakodnevno možemo vidjeti na tim stranicama uistinu znaju biti zastrašujući te vas vrlo lako mogu navesti da sljedećih sat ili dva preispitujete cijelo čovječanstvo, moral, smisao i svrhu.

1. Što je to zapravo okrutnost prema životinjama i kako ona utječe na našu svakodnevnicu?

Termin okrutnost prema životinjama (ili zlostavljanje životinja) može se podijeliti na dvije dijela – aktivno zlostavljanje i pasivno zlostavljanje. Aktivno zlostavljanje podrazumijeva namjerno (i nenamjerno) ozljeđivanje životinje i uzrokovanje boli i patnje istoj, dok s druge strane, pasivno zlostavljanje podrazumijeva štetu prouzročenu namjernim zanemarivanjem kroz duži period, odnosno izazivanje produljene patnje (izgladnjivanje, dehidracija, neadekvatnost boravišta, izlaganje životinje ekstremnim vremenskih uvjetima i sl.).
Njuškanjem po društvenim mrežama nije teško naići na postove i slike postavljene od strane nasumičnih osoba koje su pronašle ili preko neke udruge/volontera sklonile i pružile brigu životinji koja je aktivno ili pasivno zlostavljana. Načini ozljeđivanja variraju (baš poput načina počinjenja kaznenih djela prema čovjeku), od udaraca rukama i nogama, preko lopata i motika pa sve do zračnih pušaka i pištolja.
U Republici Hrvatskoj, pasivno zlostavljanje pokazuje znatno veće razmjere – ne prođe dan u kojem na nekoj stranici (razne udruge ili pak grupe na društvenim mrežama) ne osvane pronalazak neke životinje koja je od strane čovjeka tretirana kao najgori neprijatelj (možda i gore od toga, ratno i humanitarno pravo se donekle i poštuje diljem svijeta).

2. Zašto je nasilje nad životinjama godinama bilo ignorirano?

Kognitivna teorija ličnosti govori nam da svaka osoba ima vlastite subjektivne teorije i hipoteze u ''glavi'' te da ih u jednom trenutku svoj života (''kad tad'') nastoji testirati i primijeniti u stvarnosti. Čovjek gleda u vlastiti svijet prema kalupima koje osobno stvara te potom iste kalupe prilagođava realitetima od kojih se zapravo svijet sastoji. Dakle – subjektivno smo svi u pravu.
U prošlom stoljeću društvo je bilo mnogo zatvorenije prema ovim pitanjima. Prema istraživanjima provedenim u SAD-u od 1975. – 1996. godine, sudovi su zlostavljače životinja proglašavali krivim u manje od pola slučajeva zlostavljanja, jedna trećina njih je dobila novčanu kaznu dok je samo njih 10% dobilo zatvorsku kaznu ili rad za opće dobro. Što se tiče znanstvene literature prošlog stoljeća (na ovu temu), ni tu nije bilo sreće. Akademici i učenjaci primarno su se bavili drugim granama znanosti (a upravo u određenom broju istraživanja korištene su i životinje).
Nadalje, mediji prošlog stoljeća pridavali su malu pažnju ovoj temi. Prema istraživanjima, od 268 slučajeva iz gornje studije, samo njih 5 je došlo do ''oka javnosti'' (što je svega 1,86% - sramotno malo). Zločini na štetu životinja smatrali su se izoliranim slučajevima ''bolesnih pojedinaca'', bez gledanja šire slike i posljedica do kojih ono dovodi.
U ovaj paragraf još možemo dodati i fenomen prilagodbe pojedinca i kolektiva na zlostavljanje životinja. Pošto postoji veliki broj ''socijalno prihvatljivih'' metoda nasilja nad životinjama (lov, eksperimentiranje nad životinjama, kultura jedenja mesa i sl.) ljudi su tijekom godina postali indiferentni oko socijalno neprihvatljivih formi nasilja nad životinjama. Socijalno neprihvatljivo nasilje na životinjama često je (bilo) prožeto i odobravano od strane religijskih ustanova, sekti, okultnih društava i sl.

3. Što to govori o nama i o članovima našeg društva te zašto se ovoj temi mora dati medijski prostor?

Psiholozi se godinama bave i vrše analize na dokumentiranim i osuđenim aktivnim i pasivnim zlostavljačima životinja te su došli do vrlo intrigantnih rezultata s kojim bi svi mi trebali biti upoznati.
Prema psihološkim i kriminalističkim istraživanjima te korištenjem statistike, došlo se do zaključka da aktivni zlostavljač (animal abuser) ima pet puta veću tendenciju počinjenja zločina na štetu ljudi nego osoba koja ne pokazuje sklonosti aktivnom zlostavljanju životinja. Devijantna ponašanja usmjerena prema životinjama često svoje korijene vuku još iz djetinjstva pojedinca, odnosno aktivni zlostavljači su uglavnom osobe koje su doživjele određeno fizičko zlostavljanje u vlastitom djetinjstvu.
Što se tiče predadolescenata, klinički dokazi pokazuju da je okrutnost životinja jedan od simptoma koji se obično vidi u najranijim fazama poremećaja ponašanja. Američki FBI proveo je istraživanje te ustanovio kako su osuđeni zločinci poput ubojica, zlostavljača malodobne djece, osoba osuđenih zbog obiteljskog nasilja i sl. imali jednu zajedničku stavku u svojim dosjeima, a to je zlostavljanje životinja u preadolescentnoj dobi. Istraživanje iz davne 1960. godine pokazalo je da zlostavljanje životinja u djetinjstvu može dovesti do, citiram, ''duge karijere epizodičkog nasilja i ubojstava'' (Haden, S.C., & Scarpa, A. (2005). Childhood animal cruelty: A review of research, assessment, and therapeutic issues. The Forensic Examiner, 14(2), 23-32.).
Zlostavljači životinja pokreću se raznim motivima, a najčešći su:
- iskazivanje vlastite agresije (u određenim slučajevima pokazivanje snage i agresije drugim ljudima)
- iskazivanje dominacije putem nanošenja boli živom biću kako bi se postigao osjećaj totalne kontrole nad nečijim ili svojim životom (ovaj obrazac ponašanja najdominantniji je u osoba koje su u preadolescentnoj fazi bili izloženi obiteljskom nasilju)
- odmazda prema drugim osobama nanošenjem boli njihovim ljubimcima
- sadizam (uživanje u nanošenju boli)
- vršnjački pritisak (kod djece školske dobi)
- posttraumatsko iskustvo (ponovno proživljavanje nasilničkih epizoda)
- imitacija (kopiranje ponašanja roditelja ili neke starije osobe bilo da ona zlostavlja životinju ili čovjeka)

4. Još malo statistike:
- oko 75% žrtava obiteljskog nasilja u svojim iskazima izjavilo je da su njihovi roditelji prijetili da će ubiti ili su ubili obiteljske ljubimce
- žene primljene pod zaštitu centara za socijalnu skrb ili sigurnih kuća koje su imale kućnog ljubimca, u većini slučaja u svojim iskazima istaknu stavku kako je njihov partner zlostavljao ili ubio kućnog ljubimca
- u SAD-u, 50 posto počinitelja masovnih pucnjava i masakra u svom kriminalnom dosjeu ima zabilježenu stavku o zlostavljanju životinja
- seksualno zlostavljano dijete ima pet puta veće šanse da postane zlostavljač životinja

5. Konkluzija

Odnos čovjek – životinja može po mnogočemu biti specifičan te iz čovjeka izvući sve ono što inače nikad ne bi izašlo na površinu (vjerojatno jer određeni broj vlasnika ne percipira životinju kao živo biće s osjećajima, nego uspostavlja nekakav patološki odnos dominacije nad njom te iz sebe pokazuje i prezentira svu čar psihopatologije, izjednačava životinju i stvar i sl.). Uzimajući u obzir kako je nasilje nad životinjama pokazatelj izrazitog antisocijalnog ponašanja, slobodno ga možemo i moramo izjednačiti s nasiljem prema čovjeku. Nasilje je bolest i svakako nešto što se mora liječiti (nešto kao rak, bolje rečeno metastaza ovog društva jer ima tendenciju širenja).
Stoga, idući put kad čujete da susjed tuče psa, kad naiđete na izgladnjelu životinju ili na društvenim mrežama pročitate o nasilju nad životinjama, zapitajte se tko zapravo živi u vašoj okolini i što čuči u pojedincima oko vas! Osoba kojoj nasilje može biti prihvatljivo (u bilo kojem obliku) zasigurno boluje od nekog psihičkog poremećaja. Istina nikad nije jednostavna, niti je bezbolna. Što prije društvo spozna činjenice o ovoj temi, prije će se postići konsenzus i poraditi na zaustavljanju opće stope nasilja. Ne bojte se reagirati, prevencija je najbolji lijek!

Na Facebook stranici bloga upravo je objavljena poduža bilješka, odnosno rezultat mog istraživanja nasilja nad životinjama.

Pročitajte i podijelite!

Post je objavljen 13.07.2017. u 12:00 sati.