čuješ li
pretapaju se kapi kiše
u modru rijeku
pred vratima je
svemir
čuješ li
u parku
smiju se djeca
a raduju ljuljačke
moju kosu dodiruju
prsti svih vjetrova svijeta
čuješ li
srce se uči poniznosti
sniva papirnate snove
smijem se glasno
ponoru
zajedničkih buđenja
čuješ li
ptice su u pokislim krošnjama
na probuđenim krovovima
vidim ih jasno
čuješ li
bjesomučno poskliznuće koraka
u našminkanim slovima
bez lica
slijepcu su boje iste
gluhom su svi zvukovi tišina
izbjeglici je svako nebo strop
čuješ li
od sjene u starosti ostaje
slani trag na obrazu
dok duša i dalje traga za čežnjom
kao žena sa oprostom
lutam maglovitim noćima
ne tražim te
ali te branim
čuješ li
zatajen je naš povratak
noćas zazivam uspomenu
na ljubav bez nas
lampa i dalje gori
čuješ li...
Post je objavljen 13.07.2017. u 10:39 sati.