Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lisbeth

Marketing

Granica srama

To je ona točka u kojoj bi nekada, a neki cijeli život, pocrvenjeli do ušiju. Sramota nam je ugrađivana u podsvijest od malih nogu, posebno onima koje su odgajale žene odrasle u strogim katoličkim obiteljima. Istina, sramota nije bila pravedno podijeljena na muške i ženske –malo toga jest pravedno podijeljeno u tome, ali bila je temelj moralne okosnice. Strah da se ne osramotimo tjerao nas je da radimo nešto, ili se suzdržavamo od nekih stvari.

Kad bi moja baba započela rečenicu sa - strela božja vu te pukla –slijedila je litanija, primjeri drugih i kako su završile (naravno u paklenom ognju) i završavalo bi sa -ja bi v crnu zemlju propala od srama. Nije da se nisam bojala, ali bilo mi je smješno jer ona nije izgovarala lj, već l-j ,odvojeno. I dan danas mi je to smješno (u simpatičnom smislu, ne kao podrugivanje) i drago mi je što i danas, kad se vratim u Prigorje sretnem ljude koji razdvajaju lj na dva slova. Ona bi tada smatrala da je ne doživljavam ozbiljno pa bi to ponavljala cijeli dan. Rekla bi-ti si vragu z torbe ispala i jadan je onaj ko bu tebe ženil. Ako bude. I križala se unedogled i zazivala boga da me prosvjetli, i kukala nad sobom što joj je dana kazna u vidu mene. I opet se križala. Koliko se ta jadna žena nakrižala za mene, evo, prosto me sram danas...

Mogućnost da se ne bi udala je bila najgora stvar koja mi se kao ženi mogla dogoditi iz njenog kuta gledišta. Nema tu ništa za zamjeriti, ali meni osobno nije bio cilj i svrha mog postojanja udaja, što njoj nikako nisam smjela reći. To je, dakle, jedna od potencijalnih sramota za mene koje sam se morala paziti. Sve sljedeće su bile ustvari prethodnice toj; utabavanje staze za udaju.

Što žena ne smije i ide joj na sramotu. ( u prijevodu-to je grijeh kojeg nijedna pokora ne skida)
-Ne smije imati duge nokte-to samo „lake“ žene imaju. Šminka? Zna se tko se šminka...
-Ne smije nositi suknju iznad koljena, dekolte-poštena žena ne pokazuje svoje tijelo nikome osim mužu.
-Ne smije piti, poštena žena iz pristojnosti u gostima samo lizne piće, reda radi. Pušiti? Bože sačuvaj!
-Ne smije jesti puno u gostima-ispada lakoma ili sirotinja koja doma nema šta za jesti.
-Ne smije ići na wc u gostima, osim ako je bolesna ili trudnica. Po starinskom odgoju, žena niti kaki niti piški niti ima menstruaciju. To sve se skriva ko bolest, nit ko smije vidjeti niti znati za to. (ja bi na onom natjecanju ko može duže stajati uz neki auto da ga dobije garant bila pobjednik)
-Ne razgovara s muškim koji joj nije blizak rod ili ako nije u pratnji bliskog roda.
-Ne šeta sama poslije zalaska sunca.
-Ne priča o seksu i sličnim stvarima.
-Žena koja bi zatrudnila nevjenčana-pa bolje da se odma objesila, to bi žene u familiji padale u nesvjest, a otac se od srama ne bi pokazivao pred drugima.
-Ne spava do podne i prvo što radi ujutro-mete kuću.
-Uči ženske stvari. Svaka žena mora znati što je moguće više ženskih poslova. To joj ide na čast. Neznanje istih prašta se samo bogatašicama. Eto još nepravde za sirotinju...
-Svima govori Vi. Posebno muževoj obitelji. Svekrva je majka svih majki za ženu i obraća joj se sa vi cijeli život. Čak i kad se svade i psuju. Taj dio je super
-Gaće-tko o čemu, ja o gaćama. Kad završi ovo provjerit ću s Frojdom što on misli o tome. Ženin donji veš se ne smije vidjeti ako nije ispeglan i složen ili čisto bijeli obješen da se suši. Ogromna je sramota da žena ostavi svoj veš kad se tušira ili presvlači vidljiv nekome. Bilo kome, čak i pred svojom djecom. Vidljiv korišten uložak? Bože sačuvaj toga. Inače se smatra prljavom.
-Čistoća-ne moram naglašavati da kuća u kojoj živi mlada žena mora biti picikato.
-I naravno, žena ne hoda uokolo po kavama od susjede do susjede.

Kad se žena ne bi pridržavala toga, ona se prvo ne bi udala, što je sramota za cijelu familiju, bila bi proglašena-lošom, lijenom, prljavom-što je jednako teška sramota za cijelu familiju i s tom sramotom bi morala živjeti ostatak svog života kao grijehom na duši velikim poput kamena za kiseli kupus. S vremenom bi je slomio.

Kad nestaje granica srama? Kad drugi kažu da je to normalno, da je to ok. Kad društvo smatra zabavnim nešto što je dotad bilo sramotno (npr. pijana djevojka koja povraća uokolo i tetura). Jedna po jedna, skidaju se stavke s liste i granica se pomiče do točke gdje je jedino čega se sramimo naše porijeklo. Staromodna i zatucana obitelj iz koje smo izašli, bogu hvala, skinuli sa sebe te glupe okove i počeli živjeti. Jer život je jedan i nema nas više. Za stare ljude život je samo put do konačnog suda, vrijeme u kojem ćemo se dokazati dostojni nečega ili propasti. Život za njih ne završava.

Da li ja svoju obitelj smatram staromodnom? Ne. Živjeli su u vremenu i znanju u kojem jesu, jednako kao što ja sada živim u drugačijem svijetu i drugačijem znanju koje će za 50 godina biti staromodno. Njihov je svijet bio određen granicom srama, naš je svijet određen nepostojanjem granice srama. Realno gledajući, kad iskreno razmislimo o tome i sagledamo neke stvari, što je bolje? Da li je bolje staromodno shvaćanje u kojem se ženin moral gradi granicom srama, ili nepostojanje srama u ženinom moralu?

(naravno da su i muškarci imali sličan, iako ne toliko rigorozan odgoj, ali o tome ćemo neki drugi put)


"Slava je prolazna, sramota je vječna."
Napoleon




Post je objavljen 13.07.2017. u 09:28 sati.