Marketing
A MNOGA SU PROŠLA ČELJAD I VREMENA, ALI „OD SLOBODE VEĆEG BLAGA NEMA“
fotografija Đani Bulić
Na vrh stupa zastava vijori,
opisana notom i stihom slobode
slušajući glumca kako gromko zbori,
čiji puti sada Dubrovniku vode.
Orkestar je snažno zasvirao svima,
fontane su stare zasjajile tada
slaveć' ono što je ponos svima,
„Neka uđu.“, tu su ključevi od Grada.
Zbalajte, pjevajte,
svijet donesite,
mirima se ponesite,
loše odnesite,
na skaline sjedite,
Lokrum obiđite,
s Lovrijenca siđite,
u Dvoru prste zapletite,
jer vaši su dani, ulice i skale,
tragedije, komedije, opere i šale.
A mnoga su prošla čeljad i vremena
ali „od slobode većeg blaga nema“
i jezika našeg (koliko ga ima?)
perom klesan među... ovim zidinama.
Lagan pljesak, zabrinuta lica,
tek proleti jedna tužna golubica,
traži glumce one Držićeva glasa,
dok gledaju barjak kako se „talasa“
jer Grad je svakom ipak dobro doš'o dom,
al' želi se zborit i skladat po svom,
pa da pljesak bude gromkiji i jači,
puče plemeniti, ti s od sveg toga jači,
pa ći kazat' svim koji nisu znali,
dok su himnu tiho uz fanfare zapjevali
Držića izmorili, Gunduliću dodvorili,
naški ne govorili:
„Ispod Srđa, kamen Grade,
ćak i svemir zate znade,
pa i zvijezda s neba kliče:
Čast i slava, Dubrovniče!“
Franka Fani Kohn
Post je objavljen 10.07.2017. u 12:47 sati.