Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/auroramei

Marketing

Što je ljubav??? Drugi dio...

Što je ljubav? Drugi dio...

Da nastavim sa svojom pričom. Ovako.
Moje djetinstvo bilo je prekrasno do 7. godine dok nije počeo rat. Tada kreće selidba u rodni kraj mojih roditelja. Skrivanje po podrumima ostavilo je trag kao i svima koji su ga proživjeli. No nećemo o tužnim stvarima. Vraćamo se na temu. Tokom godina odrastanja eto došla sam i do svojih velikih 14 godina. Hahahahha. Visoka, mršava djevojka, velikih krupnih očiju, punih usnica, duge smeđe kose. Obožavala sam modu, manekenstvo i sve vezano uz to. Svi su me forsirali da uđem u neku modnu agenciju, no nisam smatrala da zaslužujem ući u život mode jer nisam imala lijepo mišljenje o sebi. Osnovna škola je u meni također ostavila trag zadirkivanja djece na moj izgled zbog velikih usnica i mršavog tijela.
Svake godine održavale su se škole manekenstva. I ovaj put uz nagovor roditelja prijavila sam se. Nakon položenih sva tri stupnja krenule su prve revije koje su mi pomogle da skupim malo samopouzdanja. Grad u kojem sam živjela održavao je izbor za miss grada na koji sam se također prijavila i odnjela pobjedu. Nakon završenog izbora imale smo organiziranu večeru tj.domijenjak.
Dolazak lijepih djevojaka uz društvo poznatih gradskih faca. Na kraju hotelskog restorana stajao je ON. Gospodin savršeni. Ugledni biznismen prodornih plavih očiju, plave kose. Sa moje strane ljubav na prvi pogled! Upoznavanje je bilo kao u nekom romantičnom filmu.

U toj silnoj gužvi ljudi susreli su nam se pogledi. Pogledi sa smješkom. Nervozu koju mi je u tom trenutku stvarao njegov pogled i osmijeh neopisiv je riječima. Samo želja još veća za sljedećim susretom pogleda.
Naravno o njemu tada ništa nisam znala osim što mi je tijelo davalo signale da ga želim upoznati.
Kako je protjecala noć u moru ljudi stojeći sa prijateljicom na ramenima sam osjetila nečiju ruku. Kada sam se okrenula bio je to on "gospodin savršeni".
Energija između nas bila je nestvarna. Nakon nekoliko izmijenjenih riječi, pošalica, bila sam uvjerena da je on pravi za mene. Moj princ na bijelom konju.
Da se malo vratim na djetinjstvo. Srednje sam dijete, jedina kći slabije imućnih roditelja, pomalo problematične situacije, tj.tata alkoholičar .Kroz život sa roditeljima samo sam proživljavala teške situacije: neimaština, očev alkoholizam te psihičko maltretiranje nas djece i majke.
Pošto sam bila maštovito dijete i uvjeravala samu sebe da ću jednoga dana živjeti kao u bajci, da će me spasiti princ na bijelom konju, nadala sam se da će to biti baš ON.
Nakon završetka domjenka uputila sam se kući sa kolegicom razmjenjivajući dojmove sa izbora. U jednom trenutku mi počne govoriti o njemu. Kako je on veliki šarmer i da sve djevojke lude za njim, ali šteta što je oženjen i ima djecu. Na to si ja pomislim: „Molim??? Kako??? Zašto baš on??? Ma ne, to nije moguće! Moj gospodin savršeni je oženjen!“. Sve mi se srušilo u trenu.
Noć sam probdjela razmišljajući o nepravdi. Zašto se to baš moralo dogoditi da je oženjen? Nisam GA mogla izbaciti iz glave. Prijateljice su me na svakakve načine pokušavale uvjeriti da me čeka nešto bolje, da izađem s njima van zabaviti se i da prestanem razmišljati o njemu. Nakon dugog nagovaranja pristala sam na izlazak. Naravno kreće se prvo od odlaska na kavicu pa onda u disko.
Dolazak u kafić. Odmah sam bila iznenađena osobom koja se motala oko šanka. Pomalo u nevjerici! Ali da, to je bio on! Ajme šta sad??? Moje tijelo i dalje reagira, srce lupa, a osmjeh se sam od sebe počeo širiti. Njegov prilazak prema meni još više je stvarao nemir.



Post je objavljen 09.07.2017. u 17:06 sati.