Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Sa zrnom soli


Kako si to mogla učiniti? A tek jučer su se ta djeca skupa igrala obogaćena novim društvom i prijateljstvom, spontanim i iskrenim kakva samo dječja prijateljstva mogu biti, sunčana i vedra. Nepoznavanje jezika nije im predstavljalo nikakvu prepreku, među njima je kružila lopta, cika i smijeh, otvorenost, bezuvjetno prihvaćanje, entuzijazam, znatiželja, razgovor veselja, ruku, nogu i želje za igrom, univerzalni jezik kojim sva djeca svijeta međusobno u času progovore i komuniciraju s lakoćom.

A danas taj mali braco i seka, novopridošlice u ovo susjedstvo, kao tužni smeđi ptići krupnih tamnih očiju tiho sjede stisnuti jedno uz drugo na stepeništu svoga iznajmljenog stana, nijemo i željno gledaju u njenom pravcu ne usuđujući se stupiti u dvorište. Dok s drugog kraja dvorišta jednako tužno, nijemo i željno kontakta, prema njima i očima i ručicama poseže tvoja osamljena plavokosa curica, da joj dlanovi sve puni energije i potrebe za igrom nezaposleno igraju oko ljetne haljinice, ali ne usuđujući se kročiti ma i korak u njihovom pravcu.

A još sinoć dok je susjeda njihovoj majci nosila kesu sa pomama, paprikama i kukumarima iz svoga vrta i na mote toj tihoj ženi koja ne zna ni riječi hrvatskog poželjela dobrodošlicu a ova joj jednako i od srca zahvaljivala na svom jeziku, ti si joj ispod glasa dobacila da ih (njih?) ne navikava na to i da tebi smeta njihova (?) buka u tvom dvorištu i da nećeš dati svojoj maloj da se s njima igra.

I danas, među njima, tom nevinom i nedužnom djecom, nevidljivi je zid kojega si ti podigla, toliko glomazan da bolno bode u oči. Toliko je kiklopski monolitan da je posred dvorišta usisao zrak kao vakuum, kao golema crna rupa, i u njemu je nestalo sve dobro i lijepo i pametno što se u dječjoj igri jučer izrodilo. Zašto si učinila takvo zlo toj djeci? I nije riječ samo o ovo dvoje krupnookih, već i o zlu koje si ujedno nanijela i vlastitoj curici. Čemu to učiš vlastito dijete? Da od malena pravi razliku i drugačije smatra nedostojnima druženja, manje vrijednima, zabranjenima iz iracionalnih razloga koje bilo koje dijete nezatrovano predrasudama niti vidi niti može dokučiti? Što uopće može ispraviti ovu neopisivu gadost i štetu koju si svjesno počinila? Kako? Tko i što toj djeci može vratiti ono što si im iz sebičnih, odvratnih i primitivnih razloga otela? Bojim se nitko, bojim se ništa.

Ipak, iako ovu štetu popraviti ne može, susjeda je i večeras pošla u vrt nabrati pomidore sve razmišljajući da toj djeci ponudi da ih sutra odveze na more.


Post je objavljen 08.07.2017. u 22:15 sati.