Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/luki2

Marketing

Molba....

Voljela bih da me, ako je moguće, ako imate volje i vremena, pratite u mom finalu pripreme za završetak doktorskog studija.....Ipak je ovaj blog, i svi vi dragi moji ovdje, sastavni dio moga života punih deset, ubrzo i jedanaest godina....:)))) Naravno, uz pauze i ne u kontinuitetu, ali - s puno ljubavi....
Dio po dio, pokušat ću prezentirati što i kako radim.....Svi komentari, ideje, dopune, obrazloženja, sviđanja, nesviđanja - sve će to pomoći, da - naravno, uz trud i mojih mentora - rad postane što kvalitetniji...Nikad neće biti savršen, a uostalom - ni ne treba ....To je moj prvi znanstveni rad - pa, kako se ono kaže: drugi puta ću pametnije :))))) Hvala unaprijed!!!!!
Trudit ću se pokazati djelove, koji bi i vama, koji ne pratite politiku previše, budu zanimljivi.....
Znate da sam zadala sebi zadatak blogati do kraja završetka (obrane) doktorata :)))))
Jutros sam sa Goldie bila u gradu, jer trebam produžiti licencu za Word Office paket na računalu - imali su ga, pa sam sretna da sam uspjela i to obaviti.....Obnovila paket na godinu dana!!!! :))))) Jupiiii.....Sada će i pisanje ići brzo.....
Pusa, vole vas L+B+G

NACRT
doktorske disertacije


Model transformacije i društveni kontekst kao prediktori uspješnosti demokratske tranzicije (demokratske konsolidiranosti): primjer Hrvatske i Slovačke

1. Uvod
Kako komparirati različite zemlje i procese demokratizacije u Hrvatskoj i Slovačkoj?
U radu će se komparirati metodom malog broja zemalja – binarne studije, a ta se metoda naziva i komparativna metoda, odnosno strategija usporedivih slučajeva (Lijphart: „The Comparative Cases Strategy, 1975) ili fokusirana komparacija kojom se postiže kontrola pažljivim odabirom zemalja koje se analiziraju. Studije koje se služe tom metodom intenzivnije su jer se njima može obuhvatiti više nijansi specifičnih za svaku zemlju. Za taj se tip komparacije kaže da je orijentiran na slučajeve (Ragin, 1994). Jedinica analize je zemlja, a pozornost je obično usmjerena na sličnosti i razlike između različitih zemalja, a ne na analitičke odnose među varijablama.
Metoda kompariranja malog broja zemalja ponajprije se dijeli na dva tipa dizajna sustava: dizajn najsličnijih sustava i dizajn najrazličitijih sustava (Przeworski i Teune; „The Logic of Comparative Social Inquiry, 1970).
Komparirat ću metodom najrazličitijih sustava, kojom se kompariraju zemlje koje nemaju nikakvih zajedničkih značajki osim političkog ishoda koji se želi objasniti, te jednog ili dva eksplanacijska faktora koja se smatraju važnima za taj ishod. Taj se sustav temelji na Millovoj metodi slaganja, kojom se nastoje utvrditi značajke jednake za različite zemlje, čime bi se objasnio određeni ishod.
Ovisna varijabla (koja se ponekad naziva i izlaznom varijablom, ekplanandumom) politički je ishod koji želim objasniti istraživanjem, a u ovom slučaju ta bi ovisna varijabla bila : demokratska tranzicija ili postkomunistička tranzicija.
Neovisne varijable, koje će mi pomoći da objasnim ovisnu varijablu (katkad se ove varijable nazivaju i uzročnim varijablama, eksplikandumima) su:
1. struktura i porijeklo političkih elita (što je s oporbom u svakoj od tih zemalja – jer i ta oporba ima aktivnu ulogu u procesu tranzicije)
2. strukturiranje nacionalne države (osamostaljenje), te proces izdvajanja iz višenacionalnih, dapače – federalnih država
Prema Merkelu, u obje zemlje na početku tranzicije možemo govoriti kao o defektnim demokracijama, s obzirom da parcijalni režimi u tim državama ne funkcioniraju na način da možemo govoriti o ukotvljenoj (usidrenoj) demokraciji (posebno tako ne funkcionira stranački sustav, pravosuđe, unutarnja struktura vlasti, odnos prema manjinskim skupinama).
Ukotvljena liberalna demokracija sadržava pet parcijalnih režima: demokratski izborni režim, politička prava participacije, građanska prava, horizontalnu odgovornost i jamstva da je stvarna moć vladanja u rukama demokratski izabranih predstavnika. Ti parcijalni režimi međusobno su „ugniježđeni“ i „ukotvljeni“ jedan u drugome, i ne mogu se razlučiti, iako se radi analitičkih razloga mogu proučavati odvojeno (ali ne potpuno odvojeno). Pojam „manjkave demokracije“ tada se nadopunjuje izravno na ovaj model, jer je manjkava demokracija ona u kojoj jedna ili više parcijalnih režima ne funkcionira onako kako bi trebalo. Hrvatska je u sklopu tog koncepta klasificirana kao manjkava, neliberalna demokracija. Merkel i Puhle razlikuju četiri tipa manjkavih demokracija: ekskluzivne (odlučuje samo određena grupa ljudi), domenske (vladaju samo određene grupacije, npr. vojska), zatim neliberalne demokracije, u kojoj ne postoji učinkoviti sudski nadzor nad zakonodavnom i izvršnom vlašću, kao ni potpuna građanska prava, a vladavina zakona je okrnjena, te delegativne demokracije (u kojima izvršna vlast ima gotovo svu vlast). Slovačka se smatra liberalnom demokracijom po ovoj klasifikaciji.
Merkel definira demokraciju kao kompleks međuovisnih i neovisnih parcijalnih režima. „Različiti parcijalni režimi organizirani su tako da osiguravaju konzistentna pravila za potencijalno sukobljene izvore moći u nekom demokratskom sustavu. Ta konzistentnost mora jamčiti funkcionalnu međuovisnost kao i neovisnost parcijalnih režima kako bi se osiguralo legitimnu i djelotvornu vladavinu podvrgnutu vertikalnoj i horizontalnoj odgovornosti. Demokracija se može rastaviti na pet parcijalnih režima, no oni su povezani. Ta ukotvljenost čuva funkcionalnu logiku svakoga parcijalnog režima, ali se istodobno onemogućuje da jedna parcijalni režim zadire u druge parcijalne režime. Time se sprječava da neki od tih režima postane dominantnim i smanjuje se napetost između načela političke jednakosti, slobode i kontrole. Ta uzajamna ukotvljenost različitih institucija demokracije u mrežu institucionalnih parcijalnih režima jamstvo je vitalne i žilave demokracije.“

2. Područje, problem i predmet istraživanja

Istraživački je projekt zamišljen kao komparativna studija dvije zemlje.
Istraživačka tema: proces gradnje demokracije u Hrvatskoj i Slovačkoj – sličnosti i razlike; rezultati demokratizacije u obje zemlje
Nakon uvodnog dijela rada, u kojem ću se baviti strukturom rada i metodologijom koju ću koristiti, izborom teme (zašto baš takva tema) samoga rada u radu će se prikazati temeljne sličnosti u povijesnom razvoju Slovačke i Hrvatske u 20. stoljeću, na temelju kojih je i moguća usporedba tih dviju zemalja (slično povijesno nasljeđe proisteklo iz života u Austro-Ugarskoj monarhiji, život u složenim višenacionalnim državnim zajednicama Čehoslovačkoj i Jugoslaviji, kratka razdoblja postojanja nacionalnih država tijekom Drugog svjetskog rata, obnova predratnih višenacionalnih državnih zajednica, razdoblje komunističkog režima – ali u različitim varijantama i dr.).
Istovremeno, ukazat će se na razlike u tom povijesnom razdoblju koje mogu biti jedna od pretpostavki različitih obrazaca disolucije državnih zajednica i propasti starih političkih režima te, sukladno tome, različitih obrazaca tranzicije (priroda autokratskih režima u bivšoj Čehoslovačkoj i bivšoj SFR Jugoslaviji i način njihova sloma, priroda složenih državnih zajednica i položaj Slovačke i Hrvatske u njima, etnički sastav dviju zemalja i političke strategije najvećih etničkih manjina u procesu državnog osamostaljenja, vanjsko okruženje, profil političkih elita, koje su odigrale ogromnu ulogu u procesu razdvajanja i dr.)
U središnjem dijelu rada kanim potanko obrazložiti obrasce demokratske tranzicije i konsolidacije u dvjema zemljama. To uključuje objašnjenje pretpostavki i procesa političke demokratizacije, institucionalizacije i konsolidacije demokracije. Posebnu pozornost obratit ću na proces institucionalizacije demokracije, tj. izbor i uspostavu temeljnih političkih institucija, koji se općenito pokazao kao važan čimbenik utjecaja na tranzicijske procese u srednjoeuropskoj i istočnoeuropskoj regiji. Sastavni dio toga dijela čini i razmatranje procesa regionalne i globalne integracije dviju zemalja
Na temelju prethodnih poredbenih analiza, u radu će se izvesti zaključci o sličnostima i razlikama među tranzicijskim procesima u Slovačkoj i Hrvatskoj, te ukazati na perspektive budućeg razvoja tih dviju zemalja, sve do njihovog pozicioniranja u novom integracijskom okruženju – Europskoj uniji i NATO-u.
S ulaskom obje zemlje u EU zaključilo bi se razmatranje procesa tranzicije u obje zemlje, što znači kod Slovačke 2004. godine, a kod Hrvatske 2013. godine.
Uz sve to, treba vidjeti koliko teorije tranzicije mogu odgovoriti na postavljena pitanja u radu, te može li se proces demokratizacije kod ove dvije zemlje uzeti kao proces koji je individualan za svaku od njih (Hrvatsku i Slovačku), ili pak u tom procesu ima elemenata, koji se općenito mogu primijeniti za sve zemlje, pa i one buduće, koje će prolaziti sličan proces (posebno mislim na zemlje Zapadnog Balkana, iz neposrednog okruženja Hrvatske – Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonije, Crna Gora – koje također imaju aspiracije jednoga dana postati članice EU-e).
Svakako, važno je vidjeti mogu li zemlje, naučiti iz danih iskustava obje zemlje, te mogu li se neki procesi uzeti kao generalni, odnosno općevažeći za sve tranzicije – koji su to procesi i što se iz njih može zaključiti za lakše snalaženje i bezbolnije procese zemlja u budućnosti.
Glavni predmet ovoga rada stoga bi bio tranzicijski proces i čimbenici koji su utjecali na ishode tranzicijskog procesa, odnosno na demokratsku konsolidiranost jedne i druge zemlje. Također, nastojat će se objasniti koji su od njih i zašto bili najvažniji, presudni da svaka zemlja krene upravo onim povijesnim putem, sa svim problemima i promjenama, kojim su krenule, ne zaboravljajući povijesne, političke i sociokulturne sličnosti, ali i razlike, koje su dovele do različite brzine razvoja demokracije u obje zemlje.





3. Pregled dosadašnjih istraživanja
Mnogi istraživači teme tranzicije, pa i direktno problema tranzicije Hrvatske i Slovačke, kao što je to u svom doktorskom radu napravila Sharon Fisher, osvrtali su se samo na pojedine aspekte tranzicije (Sharon Fisher u svom radu uzima naciju i nacionalizam kao osnovne pokretače promjena u Hrvatskoj i Slovačkoj, te svoj rad završava prvim demokratskim izborima u Slovačkoj i Hrvatskoj). U ovom radu, osim tih aspekata razmatra se širi utjecaj (iznutra i izvana), promjene koje su se događale u svijetu u tom vremenu, djelovanje političkih elita te poglavito političke vlasti u procesu oblikovanje nacionalne države i institucionalnog dizajna te usmjeravanja političkih procesa u razdoblju nakon prvih višestranačkih izbora (Tuđman i Mečiar svakako su uvelike određivali, kojim će se smjerom uputiti Slovačka i Hrvatska). U tom kontekstu, analiziraju se prijelomne točke i najvažniji čimbenici koji su utjecali na tijek tranzicije, a koji nedostaju u jednoj zemlji, a druga zemlja ima (primjerice rat).
U tom smislu, ovaj rad pomiče Sharonino istraživanje dalje, te razmatra kako se proces razvijao nakon prvih demokratskih izbora, što se događalo s elitama (uključuje i dubinski intervju s bitnim protagonistima političkih događanja g. Mečiarom i Šeksom) nakon tih izbora, na koji su se način suočile s novim izazovima višestruke tranzicije,te zaključiti kako ti izbori uopće nisu bili garancija da će zemlje nastaviti s procesom demokratizacije – upravo suprotno, prijetilo im je skliznuće ili povratak u autoritarni režim.

4. Ciljevi istraživanja i postavljanje hipoteze
Cilj istraživanja bio bi pokazati kako društveni i politički kontekst (sociokulturno i političko naslijeđe, struktura političkih elita, transformacijske strategije, model tranzicije te sadržaj i dinamika političkih procesa) utječe na oblike transformacije i na demokratizacijske ishode tranzicijskog procesa, tj. na konsolidaciju demokracije u razmatranim zemljama.
Slovačka i Hrvatska, kao jedine zemlje u regiji, prolaze tranzicijom paralelno na četiri područja – osim ekonomske i političke tranzicije, obje zemlje moraju izgraditi i samostalnu državu, i dovršiti proces nacionalne integracije.
Velike su sličnosti između dvije zemlje, pogotovo ako ih se kao sada u razmišljanju o istraživačkom projektu, nabroji na jednom mjestu-no, očito je da su ipak razlike bile te, koje su presudile – ne o samom putu, nego načinu i vremenu demokratizacije.
S obzirom na razmatranu tematiku, pritom će se pokazati i potencijal tranzicijske teorije (i njezinih pojedinih pristupa) u objašnjenju demokratskih ishoda (konsolidiranost demokracije) u različitim post-tranzicijskim (postkomunističkim) zemljama koje se uspoređuju.
Slijedom navedenog, polazne hipoteze ovog rada bile bi:
H 1: Specifični povijesno-politički i sociokulturni kontekst u određenoj zemlji ključan su prediktor uspješnosti tranzicijskog procesa.
H 2: Struktura i politička provenijencija političkih elita ključan su prediktor modela tranzicije i transformacijskih strategija.
H 3: Uspješnost demokratizacije (demokratska konsolidiranost) u Hrvatskoj i Slovačkoj bitno su određene specifičnim uvjetima demokratske tranzicije te strukturom političkih elita (poglavito političke vlasti).
5. Metodološki pristup
Metodologija istraživanja biti će binarna studija, usporedba tranzicijskog procesa u obje zemlje, temeljeno na teoriji tranzicije, uz naglasak na povijesne komparacije.
Metoda koja će se koristiti biti će najviše usmjerena na kvalitativnu analizu, tj. komparativna analiza dvaju usporednih procesa u dvije po mnogočemu (postkomunističke), ali i različite povijesno-politički i sociokulturni kontekst) zemlje.
I na kraju – niz pitanja – što je odlučilo u korist, i što je pridonijelo demokratskoj konsolidaciji?
Da li su institucionalni čimbenici i inercija pozitivnog konstitucionalnog okvira za demokratizaciju? Ili promjena konfiguracije političkih elita i njihovo usmjerene prema konsenzusu? Ili je napokon prevagu odnio vanjski čimbenik – EU uvjetovanost (konsenzus političkih elita o strateškim ciljevima kod obje zemlje, a to je ulazak u EU)? Sve su to čimbenici koje je potrebno podrobno ispitati, prije donošenja bilo kakvog zaključka.
Čini se ipak da je stabilizacija demokracije uvjetovana rezultatom složene dinamike – interakcijom domaćih institucionaliziranih aktera (elite, koalicije koje su se stvarale, interesnih grupa, civilnog sektora i sl.) i pritisaka od strane EU.

Cilj je bio, u smislu nacionalnih politika razmatranih zemalja, izbaviti obje zemlje iz pozicije „outsidera“ i pokušati ponovo ih pozicionirati, u ovom slučaju kao samostalne i suverene zemlje, u euroatlantskim integracijama.
Da li je doista prednost biti u zaostatku (čak u okviru cijele regije kao takve i bolje se pripremiti unutar zemlje za sve izazove) ili ipak nije?
Razmatrane varijable pritom bi bile slijedeće:
zavisna varijabla: demokratski poredak u uspoređivanim zemljama, kvaliteta i stupanj konsolidiranosti demokracije u njima;
neovisne varijable (istodobno to su i 5 elemenata komparacije):

struktura i porijeklo političkih elita,
oblik (model) tranzicije,
proces državnog osamostaljenja,
izgradnja i funkcioniranje političkog sustava i uzroci demokratskih deficita,
sociokulturne pretpostavke demokracije (povijesno naslijeđe, politička kultura).

Ishod tranzicijskog procesa (stupanj demokratske konsolidiranosti) pritom će se odrediti na osnovi analize pet elemenata (Merkel), koji su istodobno i osnova međusobne usporedbe dviju razmatranih zemalja. To su:
demokratski izborni režimi,
režim prava na političku participaciju,
parcijalni režim građanskih prava na slobodu,
institucionalno osiguranje kontrole podjele vlasti,
jamstvo da je, de jure i de facto, osigurano djelotvorno vladanje demokratski izabranih predstavnika.



6. Teorijski pristup
Teorijski pristup biti će korištenje teorije tranzicije (kakve sve vrste tranzicija postoje; kojem tranzicijskom modelu pripadaju Hrvatska i Slovačka), služeći se Merkel-Linzovom te Stepanovom analizom što se tiče stupnja konsolidiranosti demokracije u dvije usporedive zemlje.
Sam pojam demokratske tranzicije, u najširem shvaćanju, podrazumijeva kretanje od nedemokratskoga k demokratskom režimu (Linz i Stepan, 1998). Drzgim riječima, tranzicija je interval između dvaju političkih režima, tj. razdoblje ili međuvrijeme između sloma staroga nedemokratskoga i učvršćenja novoga demokratskog političkog sustava (O Donell i Schmitter, 1986). Tranziciju obilježavaju ubrzane promjene političkih i društvenih odnosa, povećan broj političkih aktera, sve složeniji politički i društveni odnosi, te na kraju neizvjesnost i nepredvidljivost tranzicijskih promjena. O Donell i Schmitter pokušavaju objasniti demokratizaciju isticanjem uloge političkih aktera unutar autoritarnoga režima. Autoritarni sustav gubi svoju svrhu, a unutar strukture vlasti dolazi do fragmentacije, u kojoj jedna grupa iz svojih razloga optira za demokratske promjene.
Paktiranje među akterima jedno je od ključnih mjesta u tranzicijskoj teoriji. Njima se uspostavlja konsenzus među različitim segmentima političke elita.
Takav je konsenzus (između starih i novih elita) vidljiv upravo na primjeru Slovačke.
No, usprkos nesumnjivoj važnosti djelovanja političkih aktera, osobito njihovoj ključnoj ulozi u procesima izlaska iz autokratske vladavine i uspostave demokratskog poretka, politička i društvena stvarnost tranzicijskih društava pokazala je da krajnja uspješnost procesa demokratizacije ovisi znatno više o drugim činiteljima nego o djelovanju političkih aktera. Pokazalo se da je za razvoj demokracije od ključne važnosti, osim konsenzusa elita, razvijeno i vitalno građansko društvo, sposobna i odgovorna država, institucije sistema, socioekonomski čimbenici, povijest i političko nasljeđe.
Upravo zato reforme u trećem stadiju promjena (sistemske reforme), kojima treba realizirati socio-ekonomske reforme uvijek najbolnije i stvaraju najveći otpor građana, i raznih interesnih grupa.
Autoritarne elite i njihove vođe skoro su uzrokovale da se Slovačka i Hrvatska, a polarizirajući društvo u kojem su živjeli i vladali, vrate korak unatrag – nekonsolidiranoj demokraciji, pseudodemokraciji ili čak autoritarnom režimu.


7. Struktura disertacije

Uvodni dio (razlog pisanja rada, predmet i područje istraživanja, znanstvena relevantnost teme rada)

Teorijski okvir i metodologija

Objašnjenje strukture rada

Povijesni osvrt na bivšu Čehoslovačku i Jugoslaviju, u okviru kojih su postojale Hrvatska i Slovačka. (karakteristike političkog i državnog sustava, povijesno-političko naslijeđe)

5. Disolucija višenacionalnih socijalističkih zajednica (Čehoslovačka, Jugoslavija), proces nacionalnog i državnog osamostaljenja i uspostava samostalnih nacionalnih država.

6. Građenje novih državnih zajednica (Slovačke i Hrvatske).
Specifičnosti izgradnje političkih institucija, djelovanje političkih elita i političke vlasti, specifični uvjeti tranzicijskog procesa, proces demokratizacije i konsolidacije.
Za razliku od Slovačke, koja je određene faze pripreme za ulazak u EU počela graditi ranije, u slučaju Hrvatske nije bilo tako. Hrvatski kritični izbori, u kojima se odlučuje o novom političkom pravcu u kojem treba krenuti su bili izbori 1990. U Slovačkoj se radilo o izborima, koji više nisu točka preokreta, i u kojima se ne radi o biti ili ne biti demokracije, nego o njenoj efektivnosti.
Obje države imale su i svoje dojučerašnje partnere u istoj državi – Hrvati Srbiju, a Slovaci Češku. Tu je situacija prilično slična s obje strane, jer se centar obaju bivših federacija pretvorio u centar novih država. U jednom slučaju to je Beograd, u drugom Prag. Sve institucije i administrativno-stručni „know-how“ ostali su upravo u tim novim centrima, a Zagreb i Bratislava krenuli su graditi svoje kapacitete praktički iz početka. Također, povijesno iskustvo s državnošću išlo je u prilog kako Srbiji, tako i Češkoj, koje su imale podlogu, na kojoj su mogle dalje nastaviti graditi. Sa Hrvatskom i Slovačkom je situacija bila drugačija – iskustvo državnosti je bilo praktički neupotrebljivo, jer se događalo za vrijeme Drugog svjetskog rata (NDH; Nezavisna Država Slovačka) – dakle, iskustva s demokracijom – vrlo mala, što ne stvara najbolje temelje za njen daljnji razvoj.
Kasna periferna modernizacija Slovačke i Hrvatske početkom 20. stoljeća, u okviru Austro-ugarske monarhije, kasnije u okvirima Čehoslovačke, odnosno Jugoslavije, i na kraju s jedne strane deformirana modernizacija sovjetskog tipa s jedne, i nedostatna modernizacija u okvirima Jugoslavije s druge strane, uzrokovao je da se glavni razlog političke polarizacije društva devedesetih godina nalazio u okvirima kulturnog konflikta u Slovačkoj, i nacionalnog i nacionalističkog u Hrvatskoj, a ne samo u socijalno-ekonomskom okviru, kao što je to bio slučaj sa Češkom.
Iako je Slovačka formirala vlastitu državu razišavši se na miran način sa Češkom, pitanje nacionalnog identiteta postalo je vrlo važno pitanje koje je dijelilo građane i elite. Naravno, tu se postavlja i pitanje etničkih manjina u Slovačkoj, no ipak ne tako gorući način kao u Hrvatskoj.
Komparativna analiza obje zemlje, određenje zajedničkih elemenata, određenje razlika, utvrđivanje činitelja koji su ključno utjecali na dinamiku i sadržaj tranzicijskog procesa i njegove ishode, tj. na stupanj konsolidiranosti demokracije u objema zemljama.
Diskusija i interpretacija (utvrđivanje točnosti polaznih hipoteza, usporedba putova prema demokraciji u obje zemlje i eventualna moguća primjena za druge zemlje u regiji Zapadnog Balkana, koje još nisu prošle ovim procesom)

Zaključak

Bibliografija

8. Očekivani znanstveni doprinos
Relevantnost istraživanja pokazat će se upravo na temelju zaključaka same disertacije, iz koje će se vidjeti :
Određene zajedničke karakteristike procesa tranzicije, primjenjive i na sve buduće zemlje koje će prolaziti istim procesom
Izdvojiti specifične karakteristike, zajedničke za konkretne dvije zemlje, Hrvatsku i Slovačku, te za njihov proces tranzicije – a koje neće možda biti primjenjive na ostale zemlje.

9. Etička pitanja povezena s projektom
Ne očekuju se veće dileme povezane s etičkim pitanjima, jer je većina dokumenta iz razdoblja koja će se istraživati dostupna i transparentna, te su se već i drugi istraživači služili određenim podacima i činjenicama koje su bile bitne za njihov istraživački rad.
Rad neće zalaziti u pojedinosti, koje bi mogle ugroziti bilo osobnu sigurnost, bilo nacionalnu sigurnost obje zemlje – tema je daleko šira i sveobuhvatnija, te će se moći eksplicirati i bez potrebe da se koriste neki posebni i osjetljivi podaci.

10. Istraživanje (komparacija i analiza dvaju tranzicija): Slovačka i Hrvatska

Elementi komparacije bili bi:

Struktura političkih elita (politička provenijencija, rascjepi)
U procesu demokratske tranzicije sudjeluju dvije vrste kolektivnih aktera: hard-liners i soft liners.
Hard liners čine konzervativnu skupinu unutar političke elite koja smatra da je opstanak postojećega autoritarnog režima moguć i poželjan. Unutar sebe dijele se na oportuniste i uvjerene dogmate. Soft liners su liberalnija skupina unutar vladajuće političke elite, čiji su liberalizacijski postupci motivirani , u prvom redu, željom da se otvaranjem političkog prostora proširi legitimacijska osnovica autoritarnog režima. Na toj se točki profilira interes soft linersa da se demokratska oporba uključi u sprečavanje potpune obnove autoritarnog režima, te oni počinju tražiti političke saveznike izvan autoritarnog bloka na vlasti.
Te činjenice stvaraju pretpostavke za mogući pakt između soft linersa i izvaninstitucionalne oporbe, čiji je najvažniji interes uspostava političke demokracije.
Oblik (model) tranzicije – kapitulacijski vs. secesijski model; specifični uvjeti koji su determinirali tranzicijski proces u Slovačkoj i u Hrvatskoj
Proces državnog osamostaljenja (miran razlaz u slučaju Slovačke, i ratni sukob u slučaju Hrvatske)
Izgradnja i funkcioniranje političkog sustava i uzroci demokratskih deficita (tvorba i funkcioniranje institucija, stranački izborni sustav, dominantna stranka (HDZ; HZDS); neliberalna demokracija, vladavina vođa (Tuđman-Mečiar i u čemu se razlikuju njihove vladavine)
Sociokulturne pretpostavke demokracije (obilježja političke kulture, utjecaj povijesnog nasljeđa; sličnosti i razlike i njihov utjecaj na kvalitetu demokracije).

11. Diskusija i interpretacija
Vidjeti što je najviše utjecalo na proces tranzicije od svih analiziranih faktora i dolaženje do relevantnih zaključaka i provjera postavljenih teza. Završne napomene.

11.Zaključak
Sumiranje; odgovor na postavljenu tezu.
12. Literatura

Toliko za prvi put.....Ako gnjavim, recite - neću zamarati.....Pusa, vole vas L+B+G




Slovenská hymna - text

1. Nad Tatrou sa blýska
hromy divo bijú,
nad Tatrou sa blýska
hromy divo bijú,
Zastavme ich, bratia,
veď sa ony stratia,
Slováci ožijú.

2. To Slovensko naše
posiaľ tvrdo spalo,
ale blesky hromu
vzbudzujú ho k tomu,
aby sa prebralo.

4. Ešte jedle rastú
na krivánskej strane
Kto jak Slovák cíti,
nech sa šable chytí,
a medzi nás stane.


3. Už Slovensko vstáva,
putá si strháva
Hej rodina milá
hodina odbila,
žije matka Sláva!





Kako je lijepo vidjeti ovako na okupu moje dvije domovine.....Ljubim vas, L+B+G


Post je objavljen 08.07.2017. u 17:10 sati.