Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/agropolitika

Marketing

DUG


ZAŠTO DRŽAVA NE POKAZUJE LJUBAV PREMA GRAĐANIMA?

U nedjelju 2. srpnja telefonira mi moja dugogodišnja prijateljica iz Samobora da je dobila opomenu iz Ministarstva financija RH da plati dug od 44.990 kuna u roku od 8 dana ili će joj imovina biti ovršena i pita me što da radi. “ Neznam” odgovaram.” Komuniciraj sa predstavnicima udruge Blokirani ili predstavnicima udruge Franak možda ti netko može dati savjet kako postupiti, što reći kako se spasiti od ovrhe. U slučaju moje prijateljice dug je 24. 569 kuna, a kamata 20.430 kuna. Kada će u Hrvatskoj prestati obračun kamate na kamatu?Primjena realne monetarne hrvatske politike napokon treba doći u upotrebu, a gospodinu guverneru Vujčiću treba zahvaliti na učinjenom.
I još jedan važan detalj, moja prijateljica je nezaposlena osoba.




Pozicije duga moje prijateljice

Ljudi koji primaju obavijesti takve naravi da će biti ovršeni, jer nisu podmirili dug, a nezaposleni su i nemaju prihode pa nemaju ni sredstava iz kojih bi mogli vraćati dugove državi, padaju u očaj. Ljudi su nemoćni, a država, točnije zakonodavna sudbena i izvršna vlast RH je nemilosrdni harač koji pod krinkom demokracije osiromašuje građane i naplaćajue im dug u uzimanju mnogo vrijednije imovine, radi svojih rigidno napisanih odluka i zakona,a da ne vodi zabilješku, da ne pita i nezna tko je od tih dužnika zaposlen, tko je nezaposlen. Da li je zaposlen do sada namjerno zapostavljao vraćane duga državi? A ako je nezaposlen, potpuno je jasno da nije imao sredstava za vraćanje duga. Mogu li zaposleni i nezaposleni dužnici pred Ministartvom financija koje je sakupljač dugova biti u istoj poziciji? Ne mogu nikako. U situaciji koja traje o faktoru zaposlen – nezaposlen mora se voditi evidencija. Situacija o kojoj govorim može se oslikati na način kao da su u ring na boksački meč dovedena dvojica boksača od kojih su jednome ruke sa rukavicama slobodne, a drugome su ruke s rukavicama vezane na leđima.Može li tu meč borba biti sportska i pravedna? Ishod o pobjedniku meća je jasan.
Odakle Ministarstvu financija u nestabilnoj ekonomskoj situaciji uvjerenje da bez jasne informacije o svakom ponaosob, može raditi ovrhe nad svakim dužnikom?U Ministarstvu financija bi lako mogli reći da nije moguće prikupiti podatke o random statusu svakog pojedinog građanina koji su na listama dužnika. No bez takvog podatka država nepravedno postupa prema svojim vlastitim građanina. Raditi ovrhe imovine nad zaposlenima i dugotrajno nezaposlenima nikako nije ista situacija. Vodi li se igdje ikakava evidencija gdje žive ili kako svoj život nastavljaju građani kojima je ovrha provedena nad stanom ili kućom? Gdje završavaju građani koji su bili bez sredstava za život, a onda su još ovršeni?
Zaista gdje i kako nastavljaju svoj život? Odlaze li iz Hrvatske? Kakva je kvaliteta njihova života? Kako si RH temeljem svojih nepravednih i nehumnih Zakona koji krše i Ustavna prava koja su propisana za čovjeka sa službenog držvnog nivoa može dozvoliti osiromašivati ljude i gurati ih na marginu života? Građani su za instituciju države odavno postali broj , no to se mora mijenjati. Ovrhe i ovršenici su teška hrvatska tema, a aktualni političari to doslovno ne razumiju. Pokazuju to svojim diskusijama u Hrvatskom Saboru.
Ovršni zakon koji je u Hrvatskom Saboru u proceduri izmjene toliko je loše izmijenjen da je i premijer RH shvatio da bi trebalo napisati potpuno novi Ovršni zakon. Limit ovrhe i dalje je ostao , od stranke Mosta predloženih - bizarnih 20.000 kuna. A zašto taj limit nije podignut na 100.000 kuna? Zašto nije pokazna dobra volja da se pomogne građanima s visokim dugom? Pretpostavljam - zato jer bi tada država pokazala ljubav prema građanima1 Gdje je prosperitet o kome premijer Plenković priča da želi Hrvatskoj? Može li biti prosperiteta uz ovršni limit od 20.000 kuna? Gdje će biti taj ravnomjerni razvoj RH? Udvostručena financijska sredstva iz fondova EU? Prosperitet i ovršni zakon s limitom od 20.000 kuna do koga se ne čini ovrha, nikako ne mogu ići zajedno.
O Agencijama koje otkupljuju dugove dužnika i rade prisilnu naplatu pod prijetnjama dužnicima, o čemu već dugogodišnji hrvatski turisti ponešto znaju I raspituju se zašto se to događa- u Saboru nema ni riječi. Svi se pretvaraju kao da ništa neznaju. A sve što je u Hrvatskoj novac - predmet je otimaćine i prisile, vezano uz mnoge vrste prijevara. Zakone kojima je proteklih godina bio cilj – legalno što više novca oteti od građana, moraju što prije biti izmijenjeni.

A dok u upotrebu ne dođe bolji Ovršni zakon, po kome se građanima nikakva vlastita imovina ne bi trebala otuđivati – jer u ekonomskoj situaciji koja vlada u RH – gdje je plaća tako niska da je dostatna samo za tekuće životne potrebe, iz koje se ništa ne može uštedjeti i ozbiljnije kupovati- građani i dalje ostaju žrtve rigidne države i njenih rigidnih - prestrogih i neumoljivih- zakona. I dalje 20% imućnih upravlja sa 80 % građana koji jedva spajaju kraj s krajem. Postoci nisu samo šema globalne zajednice, ti su postotci i Hrvatska realnost.
Margareta Zouhar Zec



Post je objavljen 06.07.2017. u 23:32 sati.