Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Otvorili su vrata beskraja...




Ovo je djelić iz teksta "Umijeće vremena"... pisah ga dvadestak godina... od 1987 do 2007... u njega utkah titraje misaono- osjećajnog tkiva... u njemu se zrcali trenutak kada je srce otvorilo "VRATA BESKRAJA" i ja zakoraknuh u odaju tankoćutne tišine... pronađoh izvorište ljepote koje tražih pjesmama objavljenim u zbirci "odakle dolazi ljepota"... 2007 godine ga stavih u virtualni svijet... u ovom tekstu se osjeća nezgrapnost izričaja... traganje za ritmom... ali to je istovremeno i svejdočanstvo mojih tadašnjih previranja... do ovog trenutka ga nisam slila i izdanje... nisam ga ukoričila... odlučujem se još uvijek... nesigurna se pitam... je li potrebno u današnjem vremenu izdavati prošla osjećanja... zrcale li ona moć sadašnjeg trenutka... promijenila sam se... pronašla ritam sadašnjeg trenutka... ali ipak priznajem... rado se vraćam izvorištu... sretna sam kada pročitam ta već pomalo arhaična svjedočanstva mog izrastanja u ovu koja danas Jesam...






Na oštrici trenutka su osjećali tuđinu,
nemogućnost bijega iz sukoba dva jezika i oluje ruža.

Misli se zaustaviše u jednom snom, jedinom snu.

Sutra će biti bolje
vjerovali su
i sunce kao da je sišlo s neba.

Prostor je postao zlatan,
a ono danas zatvoreno u iluzije
je umiralo crvenilom budućih dana.

Život im je ponudio pomirenje,
vratio porušeni most povjerenja.

Osluškivali su muziku oblaka koji su dolazili s juga.
Trag sreće, jedini put kojim su mogli krenuti
da ih ne proguta samoća.

Izabrali su daljinu koja nestaje na zapadnom nebu
jer bilo bi teško živjeti bez utjehe,
povjeravati tugu samo mjesečevim mjenama,
čekati seobu ptica kao
jedini znak susreta i rastanaka.

Otvorili su vrata beskraja i
osjetili miris tek procvalih ruža.

Te noći se na njenim dlanovima
rađala neka nova istina,
ista ona koja je bila čuvarica njegova sna.

Ljubav zatvorena u tek nekoliko kvadrata u srcu Europe
proklija zelenilom proljetne šume
i u sjeni tek probuđenih jablanova
opijena mirisom proljeća
ljubav postade istina,
kao znak indijskih žena,
pečat sreće,
tih i neizbrisiv za sve buduće kiše.

Zaustavljeni u snu
zavoljeli su dolazak lastavica,
šum valova oceana snova, oluju ruža
i romor metalne rijeke
na dugačkoj cesti
između juga i sjevera
i ljepotu vječnog sjedinjenja.

Dijana Jelčić







Ljubav i oluja ruža

Post je objavljen 02.07.2017. u 08:48 sati.