Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/luki2

Marketing

Nastavak od jučer i još malo novoga...

Jučer sam bila pogledati predivan film o Claudelovima, pa sam nepravedno (bilo je prekasno) zanemarila Paula Claudela, diplomata i pjesnika, brata naše glavne junakinje Camille.
Paul Claudel kaže: "When man tries to imagine Paradise on Earth, the immidiate result is a very respectable Hell."
I iako se činilo da će Camille napraviti karijeru i probiti se, to je učinio upravo Paul, iako se nije toliko u njega ulagalo i vjerovalo....Tako to biva....
Dobro, Goldie...Još se duri, jer sam podviknula na nju - jurila je i napadala neku nakupinu lišća, kao da je nešto živo (možda se njoj tako pričinilo).....I što?! Ja na kauču, ona pravac - crta u kuhinju....(((( Morala sam pribjeći podmićivanju...



Upalilo je...:))))



Naslovnica knjige jedne drage blogo-prijateljice...Knjiga je danas doputovala do mene, ali pssst...Još ne smijem ništa, osim zahvaliti se- jer će promocija tek biti održana...Puno, puno hvala, draga na prekrasnim snovitim stihovima....

Još čekam samo Lastavičinu knjigu....:))))

Moram prokomentirati i ovu "ovrhu" dječaka u Splitu..Može li se ljudsko biće ovršiti?! Moja majka živi vrlo blizu, nije zbog zdravstvenih razloga izašla na lice mjesta - ali sve prati i vrti glavom....Ja se sjećam sebe kad su se moji rastavljali...Nitko ništa nije pitao, bila sam premala i bilo je normalno da pripadnem majci...Dijete treba mamu u toj dobi više nego tatu...Idealno bi bilo da se roditelji dogovore za dobrobit djeteta - no, bojim se da je to u ovom slučaju neizvedivo ...:((((( Žao mi je jedino dječaka, za koga se nadam da će ostati i nastaviti svoje započeto školovanje u Splitu, uz mamu i roditelje s majčine strane....Navijam za njega!!!!
Da mogu, raspolovili bi malenoga :((((( Kakve emocije, kakvo šta - samo da dokažu neke svoje glupe istine....Sramite se, odrasli!

Još jedan prijevod, koji sam radila nekoliko dana - gotov i poslan....Nestrpljivo su ga čekali...Eto, gotovo je....

Danas sam izašla u rano jutro iz kuće u žurbi...Bez torbice s dokumentima...Dok se nisam u 17.30 vratila kući, nisam bila sigurna da je negdje nisam izgubila...Hoće to sunce, hoće....:))))) Koji strah sam proživjela - ne trebam spominjati....

Ali, baš zato:



Divna, vesela pjesma...Komentari: čovjek se drogira, zašto skače, što toliko viče.....A ljudi moji - on je samo sretan i trudi se radost prenijeti na nas....Čistu radost života...Ne tražimo skrivene namjere baš u svemu ...:))))))

Da vidite mene što radim po kući kad mi je sve potaman :))))))

Pusa, vole vas L+B+G


Post je objavljen 27.06.2017. u 23:37 sati.