Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

Marketing

NOVI LIST

Image and video hosting by TinyPic

„Prestala je kiša“, reče Lilia. „Krenimo u šetnju.“
„Nije prestala kiša“, odgovori Runo okrećući novi list. „Jedna kap, vele mi na DMHZ-u, upravo je krenula s jedne od vanjskih sfera. Proći će neko vrijeme dok ne stigne do tla, ali ne, kiša nije prestala.“
„Možda“, domisli se Lilia, „stignemo obaviti šetnju prije negoli ta, sad još daleka kap dosegne tlo. To bi onda bila šetnja između dvije kiše, a ne šetnja po kiši!“
„Ne bih rekao“, ipak reče Runo još jednom okrenuvši novi list. „Kiša je kiša. Nitko tu ništa ne može.“
„A tko kaže“, dodomisli se Lilia, „da će rečena kap doista doseći ovo tu naše tlo? Možda ode negdje drugdje, možda ostane lebdjeti u u zrakoprazju?“
„Tko kaže?“, retorički se osvrne Runo, navlaži kažiprst slinom pa okrene novi list. „Gravitacija kaže! Najmoćnija sila u svemiru. Sve što leti mora i da padne. Da nema gravitacije, ništa ne bi bilo ovako kako jest. Krajem dvadesetih u Heidelbergu u gradskom su se parku susreli Albert Einstein i Martin Heidegger, obojica pod žestokim utjecajem gravitacije {u Njemačkoj tih godina, uoči primicanja nacističke katastrofe, pripadnici intelektualne elite (kao i pripadnice iste, poput Hannahe Arendt i Agnes Pockels) upravo su se opijali gravitacijom – što Zemljinom, što Mjesečevom, što Sunčevom; neizmjerno su, ti ljudi, uživali u plimnim valovima što im rečena svemirska tijela pokretahu u tjelesnim sokovima}. Tog dana, nešto ranije, Einsteinu je, naime, pala olovka na linoleumski pod njegove Relativističke sinergijske komore. Heidegger je kasnije, posve slučajno, pronašao tu olovku, ali je i njemu pala – u procijep između bitka i vremena, odakle je nitko nije mogao izvaditi! Tako da je bila izgubljena zauvijek, ta olovka. Takva je bila moć gravitacije u to vrijeme, a ni danas nije za zanemariti. Zato, nema šetnje dok je kiša u fazi padanja. A jest, posve sigurno jest!“
„Ha!“, nasmije posprdno Lilia.“A ja sam upravo primila vijest iz Instituta za migraciju vode da kiša uopće ne pada zbog gravitacije nego zbog tlaka zraka! To je najnovije otkriće i ne vidim kako ćeš ga opovrgnuti!“
Ali, Runo pronađe odnekud snage i opovrgne, doslovno obori Institutovo otkriće. (Uz put, dakako, okrene novi list.)
„Zašto si to učinio?“, naljuti se Lilia. „I čemu ta prepirka oko kiše? Htjela sam u šetnju s tobom zato što te volim!“
„Voliš me? Otkad?“
„A ima tome… možda i puna godina dana!“
„Zašto to nisi odmah rekla? Krenimo, dakle, u tu ljubavnu šetnju odmah!“
„Stop!“, poviče Lilia. „Upravo su javili iz Instituta. Javili su – da te ne volim!“
„Ne voliš me? Ah, dovraga i sve, a taman sam se… A zapravo mi je laknulo. Ljubav zna biti itekako naporna.“
„I meni je laknulo.“
„Meni je više.“
„Ne nije“
„Sad je svejedno: odlučio sam iz stuboka promijeniti svoj život.“
„Okrenut ćeš novi list?“
„Okrenut ću novi list.“
I okrene ga, ali ovoga puta, ispod lista…

Post je objavljen 27.06.2017. u 17:41 sati.