Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/opstanak

Marketing

ZNAČAJ DUHOVA

Image and video hosting by TinyPic
Na dan 04.lipnja 2017 katolička crkva obilježava dan duhova. Evo što to znači

Isus je živio na Zemlji i učio evanđelje koje je otkupilo čovjeka od praznovjerja da je dijete đavla i povisilo ga na dostojanstvo sina Božjeg po vjeri. Ova je poruka, koju je Isus propovijedao i živio u svoje doba, učinkovito ublažavala čovjekove duhovne teškoće u vrijeme svoje objave. A nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao svoj Duh Istine koji je osmišljen kao utjecaj koji će živjeti u ljudima i koji će iz generacije u generaciju nuditi novu i svježu formulaciju Isusove poruke, tako da svaka nova skupina smrtnika koja se pojavi na Zemlji može primiti novu i aktuelnu verziju evanđelja, upravo takvo osobno prosvjetljenje i grupno vodstvo koje učinkovito ublažava čovjekove nove i višestruke duhovne poteškoće.

Prva misija ovog duha je, naravno, potaknuti i personalizirati istinu, jer je razumijevanje istine najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjernikov osjećaj sirotanstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao živjeti u ljudskim srcima.

Ovo darivanje Sinova duha je učinkovito pripremilo sve mentalno zdrave ljude za univerzalno darivanje Očeva duha cijelom čovječanstvu. U određenom smislu, ovaj Duh Istine je duh Oca Svih kao i duh Sina Stvoritelja.

Nemojte napraviti grešku očekujući da postanete duboko intelektualno svjesni izlivenog Duha Istine. Duh nikada ne stvara svijest o samom sebi, već jedino svijest o Isusu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o sebi. Stoga dokaz odnosa s Duhom Istine ne počiva u vašoj svijesti tog duha, nego u vašem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Isusom.

Duh je došao da pomogne ljudima da se sjete Učiteljevih riječi i da ih bolje razumiju, te da osvjetli i nanovo protumači njegov zemaljski život.

Pored toga, Duh Istine je došao pomoći vjernicima da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegova života u ljudskom obličju, koji on nanovo i iznova živi u individualnim vjernicima svake nove generacije Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.

Tako izgleda da je Duh Istine došao da povede sve vjernike u svu istinu, u rastuće poznavanje iskustva življenja i porasta duhovne svijesti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.

Isus je živio život otkrivenja čovjekovog pokoravanja Božjoj volji, a ne primjer koji ljudi doslovce trebaju pokušali slijediti. Taj zemaljski život, smrt na križu i prateće uskrsnuće, su s vremenom postali novo evanđelje o cijeni otkupnine koju su ljudi morali platiti za iskupljenje od kobnog stiska zla – od osude uvrijeđenog Boga. Ipak, iako je to evanđelje postalo jako iskrivljeno, ostaje činjenica da je ova nova poruka o Isusu u sebi nosila mnoge temeljne istine i učenja njegovog ranijeg evanđelja kraljevstva. I ove se skrivene istine o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi prije ili kasnije moraju podići i djelotvorno preobraziti civilizaciju cijelog čovječanstva.

Ali ove greške intelekta ni na koji način nisu stale ne put velikom napretku vjernika u njihovom rastu u duhu. U nešto manje od mjesec dana nakon darivanja Duha Istine, apostoli su ostvarili veći osobni duhovni napredak nego tijekom gotovo četiri godine osobnog i prisnog odnosa s Učiteljem. A to što je ova činjenica Isusovog uskrsnuća postavljena na mjesto istine evanđelja koja kaže da je čovjek sin Boga, ni na koji način nije omelo brzo širenje njegovih učenja; naprotiv, čini se da je naglašavanje ovog novog učenja o Isusovoj osobi i smrti nauštrb njegove poruke značajno olakšalo širenje i prihvaćanje radosne vijesti.

Izraz "krštenje duhom" koji je u ovo doba ušao u takvu opću upotrebu, samo govori o svjesnom prihvaćanju tog darovanog Duha Istine i osobnom priznanju ove nove duhovne snage kao pozitivnog dodatka svim drugim duhovnim utjecajima već dobro poznatim u iskustvu ljudskih duša koje poznaju Boga

Na određeni način, čovječanstvo se nalazi pod dvostrukim dodirom sedmostrukog djelovanja kozmičkih utjecaja duha.

I tako je darivanje Duha Istine donijelo svijetu i njegovim narodima posljednje obdarenje duha osmišljeno da pomogne čovjeku u njegovoj uzlaznoj potrazi za Bogom.

Mnogi događaji ljudskog života se teško mogu objasniti i pomiriti s idejom da živimo u svemiru u kojem prevladava istina i pobjeđuje ispravnost. Tu tako često prevladavaju kleveta, laži, neiskrenost i neispravnost –jednom riječju, grijeh. Može li vjera, naposljetku, pobijediti zlo, grijeh i nepravdu? Može. A Isusov život i smrt zauvijek svjedoče o neminovnom trijumfu istine dobrote i vjere stvorenog bića koje slijedi usmjerivački utjecaj duha. Isusa su vrijeđali i ismijavali na križu, govoreći, "Da vidimo hoće li Bog doći da ga oslobodi." Na svijet se spustila tama na dan raspeća, ali sutradan je osvanulo jutro u punom sjaju; a dan Duhova je bio još vedriji. Religije pesimističkog očaja traže oslobođenje od životnih tereta; one traže prestanak postojanja u vidu vječnog sna i odmora. To su religije primitivnog straha i bojazni. Isusova religija je novo evanđelje vjere koje je proglašeno napaćenom čovječanstvu. Ova nova religija počiva na temeljima vjere, nade i ljubavi.

Smrtni život je Isusu zadao najteže, najokrutnije i najžešće udarce; a taj je čovjek dočekao sve ove udarce očaja u vjeri, hrabrosti i nepokolebljivoj odlučnosti da nastavi činiti Očevu volju. Isus je upoznao život u punini njegove užasne stvarnosti i svladao ga – čak i samu smrt. On nije koristio religiju kao utočište od života. Isusova religija ne pokušava pobjeći od života i tražiti utočište u blaženstvu neke buduće egzistencije. Isusova religija donosi radost i mir jedne nove i duhovne egzistencije i koristi ih za obogaćenje i oplemenjenje čovjekovog današnjeg života u tijelu.

Ako je religija doista "opijum za narod," to nije Isusova religija. Viseći na križu, Isus je odbio narkozu i njegov duh koji je izliven na sve ljude nudi moćan svjetski utjecaj koji usmjerava čovjeka naprijed i naviše. Duhovni poriv koji čovjeka nagoni naprijed je najmoćniji pokretački utjecaj na ovom svijetu; vjernik koji uči istinu je jedna progresivna i agresivna duša na zemlji.

Na dan Duhova, Isusova religija je ukinula sve nacionalne podjele i rasne okove. Zauvijek je istina, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda." Na ovaj dan, Duh Istine je postao Učiteljev osobni dar svakom smrtniku. Ovaj duh je darovan kako bi dao moć vjernicima da propovijedaju evanđelje kraljevstva, dok su oni greškom protumačili iskustvo primanja ovog duha kao dio novog evanđelja koje su upravo nesvjesno formulirali.

Nemojte previdjeti činjenicu da je Duh Istine darovan svim iskrenim vjernicima; taj dar duha nije došao samo apostolima. Svih sto dvadeset muškaraca i žena koji su se okupili u gornjim odajama je primilo ovog novog učitelja, kao i svi časni ljudi širom cijelog svijeta. Ovaj novi učitelj je došao kao dar cijelom čovječanstvu i svaka duša je primila ovaj dar u skladu sa svojom ljubavi prema istini i sposobnosti shvaćanja i razumijevanja duhovnih stvarnosti. Naposljetku, istinska religija nalazi slobodu od svećenika i svetih klasa i postiže svoju pravu manifestaciju u individualnim ljudskim dušama.

Isusova religija potiče razvoj najvišeg oblika ljudske civilizacije tako što stvara najviši oblik duhovne ličnosti i proglašava njezinu svetost.

Zahvaljujući dolasku Duha Istine na dan Duhova, religija nije postala ni radikalna ni konzervativna; ona nije postala ni stara ni nova; njom ne dominiraju ni mladi ni stari. Činjenica Isusovog zemaljskog života daje fiksno uporište za sidro vremena, dok darivanje Duha Istine omogućuje vječno širenje i beskrajan rast religije koju je Isus živio i evanđelja koje je proglašavao. Duh vodi u svu istinu; on je učitelj šireće i rastuće religije beskrajnog napretka i božanskog razvoja. Iz dana u dan ovaj učitelj obznanjuje svakom vjerniku i tragatelju za istinom sve ono što je tako božanstveno obuhvaćeno u osobi i naravi Sina Čovječjeg.
Manifestacije povezane s darivanjem "novog učitelja" i činjenica da su pripadnici različitih rasa i nacija koji su se okupili u Jeruzalemu prihvatili apostolske propovijedi svjedoče o univerzalnosti Isusove religije. Evanđelje kraljevstva se ne može poistovijetiti s bilo kojom pojedinom rasom, kulturom ili jezikom. Ovaj dan Duhova svjedoči o velikom trudu duha da oslobodi Isusovu religiju od naslijeđenih židovskih okova. Čak i nakon ove demonstracije izlijevanja duha na sve ljude, apostoli su isprva nastojali nametnuti židovske zahtjeve na svoje nove obraćenike. Čak je i Pavao imao problema sa svojom braćom u Jeruzalemu jer se protivio nametanju ovih židovskih običaja na nežidove. Ni jedna obznanjena religija se ne može proširiti po cijelom svijetu ako učini ozbiljnu grešku dopuštajući sebi da postane prožeta nekom pojedinom nacionalnom kulturom ili povezana s nekim utemeljenim rasnim, društvenim ili ekonomskim običajima.

Darivanje Duha Istine je bilo neovisno o svim formalnostima, ceremonijama, svetim mjestima i posebnim postupcima u ponašanju onih koji su primili njegovu punu manifestaciju. Kad se duh nadvio nad okupljenima u gornjim odajama, oni su jednostavno sjedili duboko zaokupljeni tihom molitvom. Duh je izliven na sela kao i na gradove. Od apostola se nije tražilo da provedu više godina u samotnoj meditaciji da prime duh. Za sva vremena, Duhovi razdvajaju ideju duhovnog iskustva od nekih posebno povoljnih uvjeta.

Duhovi, s duhovnim darovima koje ljudi primaju ovom prilikom, su osmišljeni da zauvijek oslobode Učiteljevu religiju od ovisnosti o bilo kakvoj fizičkoj sili; učitelji ove nove religije su bili naoružani duhovnim oružjem. Išli su u osvajanje svijeta metodama neumoljivog oprosta, neusopredive dobre volje i neiscrpne ljubavi. Bili su spremni nadvaladati zlo dobrim, uništiti mržnju ljubavlju i suzbiti strah hrabrom i živućom vjerom u istinu. Isus je već pokazao svojim sljedbenicima da njegova religija nije bila pasivna; njegovi su učenici uvijek bili aktivni i pozitivni u svojoj službi milosti i u svojim ispoljenjima ljubavi. Oni više nisu gledali Jahvu kao "Gospodina vojski." Počeli su promatrati vječno Božanstvo kao "Boga i Oca Gospodina Isusa Krista." Ako ništa drugo, uznapredovali su u ovom pogledu, čak i ako su u nekoj mjeri u potpunosti podbacili u shvaćanju istine da je Bog također duhovi Otac svakog pojedinca.

Duhovi su svakom smrtniku dali moć da oprosti osobne povede koje su mu nanesene, da ostane dobar pred najtežom nepravdom, da ne izgubi glavu pred najozbiljnijim opasnostima i da odgovori na zla mržnje i bijesa neustrašivim djelima ljubavi i strpljenja. Zemlja je u svojoj povijesti prošla kroz pustošenja stravičnih i razornih ratova. Svi sudionici tih užasnih borbi su doživjeli poraz. Bio je samo jedan pobjednik; samo jedan čovjek je izišao iz ovih ogorčenih borbi s većim ugledom – Isus iz Nazareta i njegovo evanđelje o trijumfu dobra nad zlom. Tajna izgradnje bolje civilizacije počiva u Učiteljevom nauku o bratstvu ljudi, o dobroj volji ljubavi i uzajamnom povjerenju.

Do Duhova, religija je otkrila samo čovjeka koji traži Boga; od Duhova, čovjek još uvijek traga za Bogom, ali nad svijetom sada sjaji prizor Boga u potrazi za čovjekom, Boga koji šalje svoj duh da nađe čovjeka i da u njemu živi.

Prije Isusovih učenja koja su kulminirala u Duhovima, žene su imale vrlo malo ili ni malo duhovnog statusa u doktrinama starijih religija. Nakon Duhova, žene su stajale pred Bogom u bratstvu kraljevstva ravnopravno s muškarcima. Među sto dvadeset osoba koje su primile ovaj specijalni dar duha bilo je mnogo žena, učenica koje su jednako dijelile ove blažene darove s muškarcima. Muškarci više nisu mogli monopolizirati religioznu službu. Farizej je mogao zahvaljivati Bogu što nije rođen kao "žene, gubavci ili pogani," ali među Isusovim sljedbenicima žene su zauvijek oslobođene svakog oblika religiozne diskriminacije na temelju spola. Duhovi su izbrisali svaku religioznu diskriminaciju utemeljenu na rasnim i kulturnim razlikama, društvenom staležu ili spolnim predrasudama. Nije čudo što su ti vjernici nove religije glasno govorili, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda."

Isusova majka i brat su bili prisutni među sto dvadeset vjernika i primili su izliveni duh jednako kao i svi drugi okupljeni učenici. Oni nisu primili ništa više ovog dobrog dara nego drugi ljudi. Isusova zemaljska obitelj nije primila nikakvih posebnih darova. Duhovi obilježavaju kraj bilo kakvog specijalnog svećenstva i vjerovanja u svete obitelji.


Post je objavljen 18.06.2017. u 20:49 sati.